Majka i otac ostavili su ga u sjemeništu, a pri povratku u Slavoniju poginuli su u prometnoj nesreći. Ovo je priča o jednom sjajnom čovjeku Fra Marko Vuković na službi u Župi sv. Petra u Bogdašićima (Crna Gora). Foto: Željko Batarilo

Majka i otac ostavili su ga u sjemeništu, a pri povratku u Slavoniju poginuli su u prometnoj nesreći. Ovo je priča o jednom sjajnom čovjeku

Nakon nekoliko godina djelovanja u Svetištu Majke Božje Trsatske kao i ono posljednje u Borovu Naselju pokraj Vukovara, fra Marko Vuković svoj će rad nastaviti kao dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč.

Sedam desetljeća života u Americi slavi fra Pavao Maslać, čovjek koji svoju obitelj nije vidio 23 godine. Otac je na Radio Vatikanu doznao da mu je sin zaređen za svećenika
Marko Vuković rođen je 1963. godine u Sasini, malom mjestu u Banjalučkoj biskupiji. Potječe iz mnogobrojne i skladne obitelji pobožnih roditelja gdje se s još četvoricom braće i sestrom molilo svakoga dana. Kada je imao osam godina, njegova obitelj preselila je u Otok kod Vinkovaca ‘trbuhom za kruhom’, piše Kroativ.

Pobožni Marko odmah se uključuje u rad župske zajednice i postao ministrant. Na kraju osmog razreda otac ga je upitao što bi želio biti, na što mu je Marko odmah odgovorio kako želi postati svećenik. Nakon toga otac ga je samo zagrlio, rekavši da su on i majka molili kako bi jedno od njihove djece postalo svećenik.

Po završetku osnovne škole otišao je u sjemenište Đakovačke biskupije. Dana 4. rujna 1978. godine majka i tata odveli su ga u dječačko sjemenište u Zagreb gdje ga je primio p. Stjepan Fridl. Nakon večere majka i otac krenuli su iz Zagreba nazad u Slavoniju. Na putu se dogodila prometna nesreća u kojoj su oboje izgubili život. Ostalo je šestero djece od kojih je Marko najstariji. To bolno iskustvo opečatilo je i pratilo njegov cijeli život. Briga za djecu povjerena je tetki koja ih je držala i održala na okupu.

 
U Zagrebu je završio prva dva razreda gimnazije (sjemeništa), a druge dvije u Đakovu. Tu je završio i jednu godinu bogosloviji. Nakon toga je nakratko prekinuo fakultet i otišao u vojsku gdje je na određen način promišljao je li njegov svećenički poziv utemeljen. Nakon završetka vojske došao je u Riječku nadbiskupiju i tamo završio treću i četvrtu godinu teologije.

Kratko je prekinuo studij, vratio se u Slavoniju gdje je mislio kako je to ujedno i kraj njegova svećeničkog poziva, ali ga je vlč. Tadija Pranjić iz Vinkovaca ohrabrivao i podržavao te preporučio Kotorskom biskupu Ivi Gugiću. Petu i šestu godinu studija završio je u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1990. godine.

Njegova prva svećenička služba je u Kotorskoj biskupiji još za vrijeme bivše Jugoslavije pa je u Crnoj Gori započeo svoje svećeničko djelovanje i tamo ostao 25 godina s malobrojnim katoličkim življem. Počesto se propitivao je li ovdje koristan i je li to ispunjenje njegova svećeničkog puta.

 
Kako mu je sestra od 1987. godine u Beču, dolazio joj je često u posjet i u tim vremenima pastoralno pomagao franjevcima Hrvatske katoličke misije.

Kada je nakon bolesti bio na oporavku kod svojih u Beču, upoznao je pobliže franjevce, među koje je uvijek dobrodošao, od njih rado viđen i pomognut kako duhovno tako i materijalno. Poznavanje i ljubav prema franjevcima i njihovom načinu života sve su više rasli. Presudnu ulogu je odigrao fra Josip Koren, voditelj misije. On mu je pomogao prepoznati redovnički i franjevački poziv te prikladnost za život u zajednici. U dogovoru s njim i provincijalnim ministrom fra Ilijom Vrdoljakom opredijelio se za franjevački red kojemu se uvijek divio, kao i sv. Franji pa je konačno tu i završio.

 
Kada je došao u franjevački red poglavari su odlučili da prvu godinu formacije (postulaturu) obavi na Trsatu, iako je redovita postulatura u Samoboru. Na Trsatu je, naime, kao svećenik najkorisniji, a potreba je velika pa je dosta vremena pomogao ispovijedajući.

U Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč proslavio je 25. godišnjicu svoje Mlade mise koja je bila daleke 1990. u rodnom Otoku. U nadahnutoj propovijedi naglasio je kako je njegov svećenički poziv krajnje neuobičajen, a uvelike je obilježen nesvakidašnjom tragedijom kojega je ovog Otočanina pratila cijeli život.

“Zahvaljujem svima i molim da mi oproste, sestra i braća poglavito. Možda sam katkada bio strog, a puno puta sam trebao biti strožiji. Hvala mome biskupu Janjiću te fra Josipu koji je ‘kriv’ za sadašnje moje stanje. Sada ću biti bliži svojima što mi je neopisivo drago”, rekao je tada don Marko u propovijedi.

U petak 26. kolovoza 2016. u svetištu Majke Božje Trsatske u kapelici zavjetnih darova održan je svečani obred oblačenja franjevačkog redovničkog odijela i to za osmoricu mladića koji su završili godinu postulature, a među njima i Marko.


Polaganjem prvih zavjeta, u subotu 26. kolovoza 2017. fra Marko je završio godinu Novicijata. Obred je bio u bazilici Majke Božje Trsatske zajedno s Euharistijskim slavljem, a u prisutnosti brojnih svećenika, bogoslova, obitelji, rodbine te župljana, donosi Kroativ.

Označeno u