Znajući da je došao njegov čas... Isus, jer je ljubio svoje... do kraja ih je ljubio! (Iv 13, 1)

Danas se slavi izlazak iz ropstva u slobodu. Danas je pranje nogu - sloboda za služenje! Danas je Euharistija – služenje za zahvaljivanje! Danas je rođendan Crkve – zahvaljivanje do zajednice ljubavi! (tradicionalno rođendan Crkve spominjemo na Duhove – op. autora) Danas Isus postaje okrepom (hranom, jelom) izvorom žive vode, na tvom životnom putu.

Veliki je četvrtak podsjećanje na Gospodinovu posljednju večeru s učenicima. Isus je odabrao proslavu židovske Pashe da ustanovi novu, svoju Pashu, u kojoj će on biti pravi i savršeni „Jaganjac bez mane” žrtvovan i predan za spasenje svijeta. Dok je sjedio za stolom sa svojima, započinje novi obred.

Kroz onaj kruh čudesno pretvoren u Kristovo tijelo i onaj kalež koji više ne sadrži vino nego Krv Kristovu u dvorani Posljednje večere Gospodin je sakramentalno izvršio ono što će slijedećeg dana ostvariti na Kalvariji „Ovo činite meni na spomen”. U tom svjetlu sveti Pavao prikazuje Euharistiju kad kaže: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež), navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.” Euharistija je „živi Kruh” koji daje život vječni ljudima (usp. Iv 6, 51) jer je spomen-čin Kristove smrti, jer je to njegovo Tijelo „dano” za žrtvu, jer je Krv „prolivena”... na oproštenje grijeha. (Lk 22, 19; Mt 26,28) U Euharistiji se najbolje vidi što je Crkva: zajednica vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog Gospodina, koja po Kristu, s Kristom i u Kristu – ujedinjena snagom Duha Svetoga – daje svu slavu i čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i proživljavati u savršenom uzajamnom predanju. Euharistija stoga Crkvu istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja. Nahranjeni Kristovim tijelom poškropljeni i oprani u njegovoj krvi ljudi mogu izdržati tegobe zemaljskog putovanja, mogu prijeći iz robovanja grijehu na slobodu djece Božje. Mogu od mučnog putovanja pustinjom dospjeti u obećanu zemlju, u Očevu kuću.

Danas nas liturgija poziva da se prenemo, da dubljim pogledom i s više ljubavi prodiremo u neizrecivu stvarnost otajstva koje se po prvi puta ostvarilo u dvorani Posljednje večere, pred začuđenim očima apostola i koje se danas na isti način obnavlja na oltaru.

Uz sakramenat ljubavi Isus ostavlja ljudima i svoju oporuku ljubavi, svoju novu zapovijed. U određenom času dvanaestorica su vidjela svoga Učitelja kako je kleknuo pred njima kao sluga: „Nalije vodu u praonik i počne učenicima prati noge.” Taj prizor završava jasnom opomenom: „Ako ja Gospodin i Učitelj vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.” (Iv 13, 14) Pranje nogu ustanovljenje je Euharistije – smrt na križu, sve to pokazuje kako i dokle moramo ljubiti braću ako hoćemo izvršiti Isusovu zapovijed, ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje nego se nadasve mora iskazivati u redovitim okolnostima svakodnevnog života.

Ako želite još kolumni možete ih pročitati ovdje

Zanima te i ovo?
BRAVO! Poruka našeg svećenika svećenicima koji blagoslivljaju istospolne parove
12. May 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.