Često je posao koji radimo zapreka unutarnjem miru, svašta vidimo i doživimo na radnom mjestu ali Bog i to okreće u našu korist, a ovo je jedno od takvih svjedočansta.

Želim vam posvjedočiti kako me vjera u Boga oslobodila straha i nemira koji sam nosio u sebi posljednjih godina.


Rođen sam u katoličkoj obitelji i odgojen sam kršćanski, redovito sam pohađao svetu Misu, išao na ispovijed, svetu Pričest i obavio ostale sakramente. Spletom okolnosti, Bogu hvala, dobio sam posao na sudu u Mostaru. Tada sam mislio da ću biti najsretniji čovjek na svijetu, zaraditi ću novac, ostvariti nova poznanstva, veze, i sve ostalo što ide u tom paketu. Imao sam sve to, sva ta materijalna odnosno prolazna dobra, no tada, prvi put u mom životu dolazi do straha i nemira kojeg sam stekao s tim poslom, suočavam se sa raznim kušnjama na poslu, upoznajem mnogo ljudi i dobrih i zlih.

Bog me kušao na razne načine. Mnogi predmeti na poslu na kojima sam radio i s kojima sam bio dobro upoznat, nosio sam drugim ustanovama na rješavanje sporova a vezana su za najteža kaznena djela kao što su: pokušaji ubojstva, teške krađe, bludnje radnje itd. Sve je to snažno utjecalo na mene.

Iako sam član Franjevačkog Svjetovnog Reda već punih 7 godina, redovito idem na Svetu Misu i volontiram za svoju župu, na poslu kojeg radim u meni je bio jedan veliki strah i unutarnji nemir koji me mučio nekoliko mjeseci a doveo me čak do toga da napustim svoj posao, odnosno da dam otkaz.

Nije mi nikako bilo jasno, stalno sam uvečer prije spavanja razmišljao 'Pa Bože moj - govorio sam sebi sam, pa što mi je, imam sve u životu a umjesto da uživam u životu ja ne mogu spavati'.
Naime u svome poslu surađujem sa policijom, tužiteljstvom, drugim sudovima i zatvorom te tu upoznajem dosta stvari koje su utjecale na moje zdravlje i nesanicu.
U početku sam mislio da je to jedna faza koja će brzo proći u životu i da sam možda preosjetljiva osoba, no ipak ništa se u tom pogledu nije promijenilo.

Nakon određenog perioda shvatio sam da je strah jedna patnja, da strah muči čovjeka i da uništava čovjekovu sreću i radost. Čitajući Bibliju, Isus nam je govorio (IV 16,33) da ćemo u svijetu imati nevolju i da od straha možemo oboljeti. Kada sam to shvatio počinjem jačati svoju vjeru i odlučio sam se za životnu ispovijed kod jednog svećenika u Hercegovini.

Ta životna ispovijed mi je pomogla da pobjedim taj strah i nemir koji sam nosio u sebi. Radim mnogo na sebi i jačam svoju vjeru tako da u svoj život uvodim svakodnevnu molitvu Krunicu koju molim u samostanu kod časnih sestara u Mostaru. Dakle, punih pola godine sam redovito radio na poslu a za vrijeme pauze ne bi išao na kave i pića, nego bi u podne išao svaki dan na molitvu krunice u taj samostan.

U tome samostanu je izložen Presveti Oltarski Sakramenat i u tome samostanu osjećao sam onaj mir i tišinu koja mi je bila prijeko potrebna u mome životu. Svaki dan bi došao nešto prije molitve krunice i to vrijeme provodio sam u razgovaru sa Bogom.

Malo po malo nakon određenog vremena uz svakodnevnu molitvu krunice, počinjem češće ići na svetu Misu. U tome samostanu kod časnih sestara je prevladavao mir i to je godilo mom duhu, bilo je uvijek malo ljudi u Crkvi tako da sam jednostavno na tom mjestu mogao odmoriti dušu i psihu sa svojim Gospodinom te se vratiti nazad na posao, odmoran i miran. Tu sam punio baterije za  daljnji rad na poslu.

Jednostavno, samo to mi je bilo potrebno: Mir, Tišina i Presveti Oltarski Sakramenat. Počinjem svakodnevno ići u kapelicu i moliti se Bogu, predajući svakodnevno svoje strahove Isusu i tjeskobu koja me mučila.Strah je pomalo nestajao iz mojih misli.


Shvatio sam ipak da sam ja sam kriv za takvo stanje jer strah je ostvariv ako mi iz naših misli i umova isključimo Isusa Krista, ali kada čovjek uključi Isusa u svoj život onda odjednom sve postaje drugačije. Shvatio sam i kroz čitanje Biblije da čovjek ako ima Boga onda ima sve što treba i u najtežim vremenima. Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?

Dakle, shvatio sam da je strah jedna velika patnja, a Isus je mir koji nam je potreban i koji razgoni strah. Tako sam Bogu hvala, uz pomoć svakodnevne krunice i vjere, savladao svoj strah i nemir i sada u miru obavljam svoj posao časno i pošteno na sudu. Sretan sam i nadam se da ću uz Božju pomoć završiti pravni fakultet te jednog dana postati sudac ili odvjetnik što mi je životni cilj

Ipak, najvažniji u mome životu je Isus Krist koji je moj jedini pravi Sudac, Tužitelj i Odvjetnik.

Na kraju samo želim reći kako vjera u Boga treba biti na prvom mjestu u životu, jer kada stavimo Boga na prvo mjesto u životu sve se posloži kasnije kako treba. ISUS KRIST je taj koji nas treba voditi u životu jer u njemu je Mir, Ljubav i Radost. Ja i dan danas svaki dan idem u kapelicu na molitvu krunice, jer sada kada sam posložio svoje životne prioritete, želim zahvaliti Bogu na svemu. Jako često razmišljam o ove dvije rečenice iz Biblije koje su mi promijenile život:
1.SVE MOGU U ONOME KOJI ME JAČA (FIL 4,13)  
2."NE BOJ SE" U BIBLIJI SE SPO MINJE 365 PUTA DOVOLJNO ZA SVAKI DAN U GODINI.


MIR VAM I DOBRO ŽELIM , BOŽJI BLAGOSLOV.

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Stigme i tajanstvena maramica Padra Pia
23. September 2019.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
More information Ok Decline