27. nedjelja kroz godinu B: Post 2,18-24; Heb 2,9-11; Mk 10,2-1

Čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku. Obdaren je slobodom, moći, odgovornošću. Sposoban je graditi i rušiti, spašavati i upropaštavati. On kroji sudbinu svoju, bližnjega i svijeta. Čovjek je bitno i životno usmjeren na druge ljude. Ne može živjeti sam. Život u samoći, osami, duhovnoj i fizičkoj, nesnošljiv je i neljudski. Poglavito su ljudi u braku i kroz brak upućeni jedno na drugo. Bračna je veza i ljubav snažnija od bilo koje druge međuljudske veze i po svojoj je naravi jedinstvena, jedincata, neponovljiva. Iz toga proistječe jasno načelo neponovljivosti i nerazrješivosti. Jer brak je daleko više od pravnog ugovora. On je u temeljima ljudske egzistencije. Brak je neprestana škola ljubavi, razumijevanja, predavanja, jedinstva, on je mjesto rasta i sazrijevanja. Zato je on i u Isusovim očima poglavito mjesto istinskog nasljedovanja, ozbiljenja njegove poruke i riječi.

U nerazrješivosti braka dolazi do izražaja dostojanstvo i jednakopravnost obaju bračnih drugova. Nigdje nema ni primjese nekakve nadređenosti ili podređenosti jednog bračnog druga nad drugim. Jedno se u drugome mora pronalaziti kao u zrcalu.

Međutim, nemoguće je stvoriti idealno stanje. Isus je svjestan ugroženosti bračne zajednice. On ništa ne uljepšava, Isus svaki grijeh naziva pravim imenom. Rasulo bračne zajednice jest stalna mogućnost i zbilja, ono je plod i ishod grijeha. Zato se Isus ne upušta u farizejsku 'kazuistiku', zakonodavstvo (jer je u to vrijeme i u židovstvu prevladavalo uvjerenje kako su pojedini zakoni samo plod okorjelosti srca cjelokupnog Izraela koji ne poštuje onih temeljnih 10 sinajskih zapovijedi).

Isus govori stalno o Božjoj 'zapovijedi', a farizeji o 'dopuštenjima'. Moramo poći od činjenice da Bog daje DESET ZAPOVIJEDI, a ne DESET SAVJETA! Jedno je savjetovati, drugo je zapovijedati. Bog naređuje! Isus smjera na Božji plan i volju koja smjera na čovjekovu sreću, a farizeji govore o vlastitim interesima (kao da je brak interesna ili ugovorna zajednica gdje bi svatko za sebe morao izbiti što je moguće više probitka). Jasne su perspektive: Isus smjera prema Ocu, a čovjekovo srce je uvijek sebično, čovjek je sebičnjak. Misli samo na sebe.

Zato su Isusove riječi osuda i podignuta optužnica protiv životne prakse i okorjelosti čovjekova srca. Isus jasno pozivlje: Živjeti iz dara Božje ljubavi. Isus je protiv rastave srca. Jer prema Isusovu stavu i riječima upravo tu, u srcu, se rađa svaki preljub, rastava, zlo. Tu u srcu vegetira svaki korov, spliću se sve moguće zloće koje se onda izražavaju u životu. Dovede li se srce u red, bit će suvišni svi zakoni. Jer u čovjekovu srcu moguće je zamijetiti što od nas Bog traži i hoće. Jedno je samo potrebno, otvoriti se tomu glasu. Zato i Isus veli: 'U početku'. Taj 'početak' egzegetski se ne treba shvaćati u vremenskom smislu, nego u smislu 'principa', 'počela', načela koje bi trebalo vladati u prostorima čovjekova srca, čuvstvenog i misaonog života. Zato Isus hoće da ponovno naučimo gledati, ćutjeti, misliti u onim izvornim, iskonskim i rajskim slikama, gdje čovjek živi od čežnje i žudnje za dragim ljubljenim bićem koje će mu biti životna družica i egzistencijalna nadopuna. Jer 'Adam' (tj. 'čovjek') prepoznaje u toj družici 'ranu' svoga srca, svoje 'rebro', dio sebe. U 'početku' veli Isus, ljubav se nije regulirala zakonima, propisima. Čovjek treba partnera, vlastite dopune, da bi bio ono što jest: puni čovjek!

Isus strogo odbija rješavati pitanja čovjekova srca s pomoću zakona. Samo je ljubav sposobna uskladiti ovaj svijet, urediti ga tako da bude topli dom i zavičaj za čovjeka. Samo ljubav spaja nebo sa zemljom, Boga s čovjekom, duh s tijelom. Zato Isus vjeruje u moć ljubavi, ne zakona. Brak ne spada u područje politike, zakonodavstva, sociologije, pravnika, referenduma o ovome ili onom problemu (npr. kontrola rađanja ili pobačaj), makar sva ta područja čovjekova djelovanja brinu svoju brigu o braku, jer brak ne uspostavljaju institucije, nego žive osobe koje se ljube. Zakoni se donose i uspostavljaju kad prestane ljubav. Okorjelost, tvrdokornost srca, u Isusovu viđenju, uzrok je gomilanju zakona. A Isus želi uspostaviti poredak kakav bijaše u početku, prije praroditeljskog pada, poredak u kome vlada povjerenje, ljubav, sreća, a ne nepovjerenje, konkurencija, ugrožavanje ili strah.

To onda Isus uprizoruje na primjeru djece: Ako je išta na ovom svijetu čisto i nevino, ako ima išta na ovom svijetu slobodan pristup njegovoj osobi, onda su to djeca. Ona su slika kako pristupiti Ocu, kako pronaći put do Očeva srca i srca ljudi. Zato nas Isus želi pozvati da probudimo dijete u sebi, da probudimo usnule sile koje nas iskonski vežu za Boga. Tada će uspjeti svaki brak. Brak kao nešto posve novo što se rađa iz jedinstva dviju osoba. On nije zbir dviju osoba, nego novo 'jedno', koje je teško opisati ljudskim rječnikom slikama vjernosti, ljubavi, predanja, poštovanja, zajedničkog jarma. Zato on postaje svetinja i sakrament u Crkvi. Plod toga jednoga je novi život, dijete!

Fra Tomislav Pervan

Osmrtnice ba

devetnica-za-duse-u-cistilistu.jpg

podrzite-nas-rad-2.png

pro-pak-hercegovina-plakat-hodocasce-u-poljsku.jpg

Zanima te i ovo?
HRABRA HERCEGOVAČKA ŽENA – Optimist bez predaje!
23. Listopad 2018.
Zanima te i ovo?
EP usvojio amandmane Petir: Srbija ne može u EU dok ne zaštiti prava hrvatske manjine i prestane suditi hrvatskim braniteljima
23. Listopad 2018.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.