U iščekivanju nebeskog bljeska kroz trenutke neopisive tišine, nebo prošarano tajnom rasplesanoga sunca ispisuje riječi mira glasom dovoljno nježnim a prodornim da odjekne nad dolinom suza i raspleše sva uspavana i umorna srca.

Nad svjetinom žednom neprolazne slave razljeva se milost u tisuću boja, teče i natapa opustošena srca što zaklon traže pod slapom ljubavi Božje. Još jednom sišla je Ona u ponore boli, prožela hladne prostore života toplinom svoga sjaja i glasom prenijela u naše molitve smisao življenja i postojanja. Božjom voljom i poradi ljubavi vječne još jednom je spustila vedrinu svoga lica na naše obraze, utisnula u njih cjelove utjehe i pogledom privukla vidike naših traganja ovim utabanim stazama međugorskih brda. Ima li ljepše poruke od same Njene pojave tako žive i rječite a razumljive na svim jezicima svijeta, tako prirodno svojstvene čovjeku koji uranja u hodočasničku rijeku što teče prema svome izvoru, prema vječnim kupalištima duše i kupa se u radosti djeteta Božjeg. Budi nas Gospa iz zimskog sna miomirisom rajskih ruža, ulijeva sve boje proljeća u istrošena tijela otkupiteljskim Svjetlom da nas trgne iz letargije i omamljenosti kojom nas je Zli uspavao otrovima nebrige i nestalnosti naših traženja vječnih dobara, poziva na veličanstveni susret s našim životnim križevima predskazujući u njima sve blagoslove koje kriju, sve čavle koje smo sami svojim grijesima zabili u ruke i noge Raspetoga, sve milosti i oproštenja koje smo primili po svetim Ranama i Krvlju što je potekla.

Jesmo li dostojanstveno odgovorili na poziv Majke koja već preko trideset godina uporno doziva zabludjelu ali neprestano voljenu dječicu obdarenu velikom milošću i spoznajom da im Majka nikad bliža nije bila, nikad jače suosjećala u kušnjama, nikad glasnije prikazivala Bogu molitve. Jesmo li učinili ono što je u našoj moći, izmirili se najprije sa svojom braćom i sestrama i onda pristupili svim srcem sakramentu sv.Ispovijedi i time otvorili vrata sebi i svojim bližnjima pred lavinom Božje ljubavi koja svu našu nemoć nadilazi i sjedinjuje Svemoći. Moramo s time početi uvijek od samih sebe,od vlastitog poimanja preobražavajuči svoja otupjela čula i svoje niske frekvencije preusmjeriti u svu visinu i širinu Neba činom ponizne molitve bez obzira koliko su oni do nas zabludjeli negirajući Boga i spas po Križu. Apostoli su živjeli s Isusom koji je stalno i snažno molio. Njegova molitva i razgovor s Ocem kulminira na križu: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“. Svaki poticaj za molitvu mora ići u tom Isusovom smjeru da čovjek predaje samoga sebe u ruke Božje. Reci u svoj slobodi duha"Evo, Gospodine, moj život je u tvojim rukama".

U Getsemanskom vrtu Isus moli:“ Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“. (Mt26,39). Ovaj svijet je naš Getsemani, ispunjen tragedijom ljudske duše, preliven nevinom krvlju i lažnom objavom kneza tame, svijet proboden strahovima i raspet lažima ,ranjen i potresen, leži na rubu svemira zahvaćen još "samo" nitima Božje milosti i ljubavlju One koja nas svojim raširenim plaštem štiti od razornih oluja malodušja i beznađa. Ono što je oku nevidljivo istinska je stvarnost u kojoj trajemo a molitva čin koji je oblikuje u ljepotu čiju svjetlost naziremo na vidicima srca i u dubinama Gospodinova milosrđa.Prohujale godine Gospine nazočnosti unijele su dio vječnosti u našu prolaznost i dio beskraja u skučene tamnice životne stvarnosti koja lomi granice zemaljskog i postaje slika vječnoga gdje se duša slobodno kreće u raskoši Neba. Ako hodimo u istini sigurni smo da će se naše hodočasničke staze na onom dijelu Kalvarije gdje Majka čovječanstva susreće svoga Sina susresti i nas te nježno preusmjeriti na Isusov Križni put gdje ćemo se dalje odvažno uspinjati do vrha Golgote sjedinjujući svoje životne križeve s Križem koji lomi smrt i svako zlo po velikoj tajni koja će odaslati u svijet novo sunce ranom zorom Uskrsa. Ima li za oči srca koje su gledale samo bol i osjetile samo suze veće radosti kada za buđenja duše zagledane u obzor vječnoga jutra izranja iz sjaja uskrsne zore dan predan vječnosti i zaodjeven ljepotom majčinoga glasa što doziva Kraljevstvo nebesko nad nemirnim svijetom.

Odaslan sa visina blagoslovom mira otkloniti će tlapnje i izbrisati planove neobuzdanog svijeta, rastjerati magle i otkriti budućnost u kojoj se možemo svi spasiti, raspršiti mrakove ispraznih htijenja i ukazati na slavu koja je iznad naših shvaćanja, skinuti mrene s očiju i pokazati na otvorena nebesa u kojima se zrcali Prijestolje Boga živoga prisutnoga među svim narodima. Gospa nam utire put neizmjernim prostranstvima ljubavi preko trnja i kamenja što se protežu uskim putevima do Kuće Očeve a slijedeći tragove Predivne nitko neće zalutati u tamu i očaj,beznađe i smrt, već će na teškom putu Majčinih tragova ubirati rajske cvijetove čija će ljepota uzvisiti svaku muku i križ do vrhunaca Božje ljubavi i milosrđa. Međugorje je živa preslika nebeske stvarnosti čiji je odbljesak uronio u neznanje zemaljske mudrosti i osvjetlio hodočasničke staze neizrecivim pouzdanjem u Božju providnost po rukama One bez koje je nezamisliva povijest spasenja i bez koje bi vrata raja ostala zauvijek zatvorena.

Ona je čuvala to obećanje pod srcem svojom dubokom vjerom po kojoj je Riječ Tijelom postala. Neponovljivost i značaj Gospine uloge u ovim teškim vremenima daje tako jasno naslutiti da ni jedna duša neće proći kroz vrata nebeska ako nije okupana njenim suzama i privedena nježnom Srcu ispunjenog ozdravljujućom i otkupiteljskom Isusovom Krvlju. Sve što nam vremeniti svijet nudi propadljivog je oblika, ma kako primamljivo,raskošno i bogato bilo dotrajati će kao i naša jednom onemoćala tijela prekrivena bolestima, ugasnuti i nestati poput praha kojeg vjetrovi obmane odnose u ništavilo. Priklonimo se neprolaznosti što struji svjetlom istine iz Gospina Srca, milozvučnom glasu što se razliježe međugorskim brdima po kojem se izljevaju potoci blagoslova kroz vrela nepresušnih izvore radosti, ljubavi i mira.

Ona je još uvijek s nama, zato osvjestimo milosti koje nam Bog daje šaljući Majku na sveto i blagoslovljeno tlo Međugorja. Ne znamo koliko će ta milost trajati a Gospa do tada sve što želi od nas je da ukorijenimo njene poruke u svoja srca da Ona po njima i u nama ostane prisutna u svijetu. Poruka koja mi je dala naslutiti važnost toga glasi - "Godinama vas zovem i potičem na duboki duhovni život i jednostavnost, a vi ste tako hladni. Zato, dječice, molim vas prihvatite s ozbiljnošću i oživotvorujte poruke, da vam ne bude duša žalosna, kad ja ne budem više s vama i kad vas ne budem više vodila kao nesigurnu djecu u prvim koracima. Zato, dječice, čitajte svaki dan poruke koje sam vam dala i pretvorite ih u život."

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Četvrta obiteljska zapovijed – Djeca su dužna slušati roditelje do punoljetnosti a poštivati ih do svoje smrti
21. Kolovoz 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.