U sadašnjem društvenom i zdravstvenom kontekstu, istinska hrabrost često ne znači galamiti — već smireno poslušati vlastitu savjest pa stajati uz ono što je istinito i pravedno. Upravo takvu hrabrost pokazuju medicinske sestre u Petrovoj bolnici koje se pozivaju na pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti, koje omogućuje zdravstvenim djelatnicima da iz etičkih, vjerskih ili osobnih uvjerenja ne sudjeluju u postupcima koji im ne mogu biti pomirljivi s vlastitom savješću, odavno je ugrađeno u medicinski i etički okvir. Prema izvješćima, u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb (Petrovoj) “velika većina medicinskih sestara … ima priziv savjesti (uključujući mlade i one koje su se vratile s rodiljnog dopusta)”.
Predstojnik klinike prof. Slavko Orešković navodi da: “Nitko tko je tražio pobačaj danas nije vraćen s Klinike, ali imamo problem s velikom većinom medicinskih sestara … Prizivaju se na savjest i odbijaju dati tablete za medikamentozni pobačaj. Zato provodimo upitnik da vidimo koliko ih se priziva na savjest…”
Ova izjava pokazuje da ne radi se o izoliranim slučajevima, nego o sustavnom stanju koje traži promišljanje i sugovor.
Za kršćansku zajednicu koja promiče život, dostojanstvo i slobodu savjesti — ovo je trenutak da se osvrnemo s poštovanjem prema onima koji biraju služiti životu, ali vlastitim moralnim uvjerenjem.
Medicinske sestre koje biraju priziv savjesti zapravo štite svoje profesionalno i osobno dostojanstvo — nisu zastrašene da će biti kažnjene već imaju snage reći „ne mogu sudjelovati“ kada postaje pitanje savjesti. Istovremeno, njihova odluka potiče širu raspravu o tome kako zdravstveni sustav organizira pružanje usluga — kako balansirati pravo zdravstvenog djelatnika na priziv i pravo pacijenta na dostupnu skrb.
Za vjernike ova situacija podsjeća: služenje bližnjemu ne znači slijepo prihvaćanje svega što sustav traži — ponekad znači hrabro stajati za ono što je pravo i istinito.
Poziv zajednici na molitvu
Pozivamo sve čitatelje da u molitvi i podršci budu uz zdravstvene radnike koji biraju svoj put savjesti. Molimo da sustav prepozna njihovu poziciju — da omogući pravednu organizaciju rada u kojoj pravo na priziv nije kazna za pacijenta, nego legitimni izraz savjesti i slobode. Također, pozivamo Crkvu, svećenike, karizmatske zajednice da pruže svoj glas podrške – onima koji u tišini i bez pompe svjedoče da život i savjest idu ruku pod ruku. U svijetu koji često mjeri hrabrost glasnim protestom i spektaklom, medicinske sestre u Petrovoj pokazuju drugačiju vrstu hrabrosti — onu koja stoji u tišini savjesti, ali stoji čvrsto. Neka njihov izbor bude poticaj da i mi biramo vjeru, slobodu i dostojanstvo — ne samo za sebe, nego i za one kojima služimo.
