U zajedništvu s međugorskim župnikom fra Zvonimirom Pavičićem te brojnim svećenicima iz Bosne i Hercegovine i inozemstva, okupljeni su zahvalili Bogu za dar vjere i molili zagovor sv. Jakova.
U homiliji je biskup Relota podsjetio da je sveti Jakov među prvima odgovorio na Isusov poziv te odmah ostavio sve kako bi ga slijedio. Istaknuo je kako nije slučajno da je upravo ovaj apostol zaštitnik međugorske župe.
"Nije možda bez značaja što je upravo sveti Jakov zaštitnik Međugorja. Prije nego što je Međugorje postalo poznato svijetu, prije nego što su milijuni hodočasnika počeli dolaziti u ovo mjesto, ovdje je već živjela jedna jednostavna, duboka i postojana vjera."
Naglasio je kako je temelj identiteta Međugorja uvijek Krist okupljen u euharistijskoj zajednici, a ne sama poznatost mjesta.
Govoreći o životu svetoga Jakova, biskup je podsjetio da ga Isus nije odbacio zbog njegovih slabosti, nego ga je postupno odgajao za svetost. Vjernike je potaknuo da i sami otkrivaju vlastiti poziv na svetost, istaknuvši da je put prema njoj uvijek put učenika.
Posebno se osvrnuo na evanđeoske riječi o služenju kao istinskoj veličini čovjeka.
"Današnji možda svijet veliča moć, možda veliča novac, popularnost, utjecaj, broj pratitelja na društvenim mrežama, možda veliča vidljivost, a Isus kaže kako se ne mjeri čovjek po tome koliko ima ljudi koji njemu služe, nego koliko je spreman služiti drugima."
Istaknuo je da vrijednost kršćanskog života ne ovisi o brojnosti, nego o spremnosti na služenje, dodajući da se svetost često očituje u skrovitosti i svakodnevnoj vjernosti.
Velik dio propovijedi posvetio je poslanju Međugorja kao mjesta u koje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta noseći različite životne terete. Pritom je naglasio da hodočasnici ovdje prije svega trebaju susresti vjeru koja se živi – u obiteljima, među župljanima, u ispovjedaonici, u poštenju i dobroti svakodnevnog života.
Govoreći o marijanskoj pobožnosti, podsjetio je kako ona uvijek vodi prema Kristu.
"Ako nakon hodočašća više ljubimo euharistiju. Ako češće pristupamo ispovjedi, ako više molimo, ako više opraštamo, onda smo razumjeli Mariju. Ako ne, promašili smo put."
Biskup je upozorio i na opasnost da se čovjek navikne na darove koje prima, osobito oni koji svakodnevno žive u Međugorju, pozvavši vjernike da sačuvaju zahvalnost i sposobnost divljenja Božjem djelovanju.
"Nemamo mi tu milost da vidimo Gospu. Nemamo mi tu milost da možda fizički vidimo nešto, ali mi srcem vidimo. Mi svojom dušom to vidimo. I to i želimo. I ne dolazimo mi, draga braćo i sestre, ovdje da vidimo Gospu, da vidimo sunce koje će plesati na nebu. Ne! Mi dolazimo ovdje da osjetimo onaj blagi, blagi lahor i dodir Božje milosti u našom životu. I to se i događa."
Na kraju homilije preporučio je župu zagovoru svetoga Jakova te pozvao vjernike da ostanu vjerni Kristu i sačuvaju jednostavnost koja je obilježila međugorsku zajednicu kroz desetljeća.
Po završetku misnog slavlja međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio je mons. Reloti na dolasku i služenju u sakramentu pomirenja tijekom prethodnih dana. Govoreći o ispovijedi, biskup je istaknuo kako je njezina ljepota u iskrenom kajanju i otvorenom srcu koje se predaje Božjem milosrđu, jer upravo takvo srce Bog uvijek prima.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
