'Stala plačuć tužna Mati' Najdirljivija i najljepša marijanska molitva

Stala plačuć tužna Mati (lat. Stabat Mater Dolorosa)  jedan od najsnažnijih napjeva usmjerenih na bol Isusove majke Marije poradi Isusove muke, zlostavljanja i raspeća na križ. Poznata vjernicima svih uzrasta, kao sastavni dio ovim strofama pratimo pobožnosti križnog puta razmatrajući Marijine boli.

Gregorijansku je melodiju vjerojatno skladao talijanski pjesnik Jacopone iz Todija († 1306.), iako je danas neki muzikolozi pripisuju sv. Bonaventuri (†1274.). To je jedna od najsnažnijih srednjovjekovnih crkvenih tužaljki – prevedena je na brojne jezike – od dvadeset strofa u kojima se se očituje sva umjetnička snaga i uzvišenost Marijinih boli kod Kristovog raspeća.

Nastala je krajem 13 stoljeća. U liturgiju ju je 1727. uveo papa Benedikt XIII. u misi na »Blagdan sedam žalosti Blažene Djevice Marije«, sada je to »Spomendan Žalosne Gospe« (15. rujna). Blagdan je nastao u 12. stoljeću, a nadahnut je riječima starca Šimuna: »A i tebi će mač probosti dušu«(Lk 2,35).

Mnogi skladatelji uglazbili su ovaj himan s mnogo dubokih osjećaja. Stabat Mater su pisali Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn i drugi a svakako najpoznatija i najizvođenija je verzija Giovannia Battista Pergolesia koja se ujedno smatra najdojmljivijom.

Uz slušanje  Stala plačuć tužna Mati u originalnoj latinskoj gregorijanskoj verziji, hrvatski prijevod možete pratiti u nastavku.

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.