Sadržaj s oznakom: fra Slavko Barbarić

Svećenik sam, ali je moj put do Boga bio jako dug. Kao mladić tražio sam smisao života i lutao.

U Međugorje sam počela dolaziti nakon fra Slavkove smrti tako da ga, na žalost, nisam imala priliku i osobno susresti.

Gospodine Bože,
Stvoritelju neba i zemlje,
Stvoritelju našeg života!

Fra Slavko Barbarić rodio se 11. ožujka 1946. u selu Dragićina, u obitelji Marka i Luce Barbarić kao četvrto od ukupno šestero djece.

Kad mislimo na fra Slavkovo djelo i djelovanje, obvezatno nam u pamet dolazi riječ srce, koju je često koristio u svom govoru i pisanoj riječi: molite srcem, postite srce, slavite Misu srcem, klanjajte se srcem…

Fra Slavko je cijeli svoj svećenički život posvetio drugima.

Sve ono što je Marija govorila o obiteljima, svi savjeti koje je davala, sva majčinska upozorenja, svi pozivi na predanje Bogu i odluka za svetost, te poziv na ljubav i praštanje, vode onome glavnome cilju, prema kojemu je ona odredila svoje ime, kad je kazala: Ja sam Kraljica mira.

U četvrtak, 24.11. 2022. je dvadeset druga obljetnica smrti pokojnog fra Slavka Barbarića. Kao župna zajednica koju je fra Slavko uvelike obogatio svojim životom i djelom i ove će godine župa i župljani organizirati nekoliko molitvenih događanja njemu u čast.

Ljubiti i biti ljubljen temeljna je i najdublja želja svakog čovjeka.

In memoriam: fra Slavko Barbarić 11. 3. 1946. – 24. 11. 2000.

ZNAKOVITOST FRA SLAVKOVIH POSLJEDNJIH RIJEČI: „Pazite kuda hodate jer je sklisko!“

Kad sestrica smrt pohodi nekog od ljudskih sinova, njegovi najbliži obično pamte posljednje riječi pokojnika.

Donosimo vam jedno skraćeno fra Slavkovo razmišljanje o opraštanju u obitelji.

Svi koji su krštenjem uronjeni u smrt Isusa Krista umrli su grijehu i pozvani na svetost.

O vrijednostima koje bi supružnici trebali njegovati u svome odnosu razmišljamo s fra Slavkom Barbarićem.

Smisao međugorskih ukazanja i poziva na mir po molitvi, postu i praštanju možemo shvatiti upravo u ovom trenutku naše povijesti, jer je lako živjeti u miru kad je vanjski mir siguran, jer je lako praštati i govoriti o praštanju kad nisi uvrijeđen, o slobodi kad nisi u zatvoru, o nadi kad nis razočaran, o ljubavi kad te mržnja ne salijeće i ne opravdava tuđom mržnjom.

Bilo je to davne 2000.god…Dogodilo se u Walsinghamu, pokrajini Norfolk, državi Engleskoj. Bilo mi je tada 23.god. i sjećam se sebe tada - „izranjena do boli“.