Sadržaj s oznakom: Paula Tomić

Gospa zna da su vremena u kojima živimo teška i izazovna, a dolaze još teža, jer sve je više ljudi koji 'nisu upoznali ljubav Božju'. Ona kaže: „Dječice, ja sam s vama i u ovim danima kad se sotona bori za rat i mržnju. Podjela je jaka i zlo djeluje u čovjeku kao nikada do sada.“ (25. 6. 2022.)

Na kojoj si ti mreži? Postalo je najčešće pitanje među ljudima! Na televiziji svaka treća reklama, ona najskuplja, najbogatija i najbučnija obično je reklama za neku telekomunikacijsku mrežu! 

Izgleda kako se ovih dana sve nekako pogubilo. Najočiglednije su vremenske oscilacije. 

Proljetno sunce i toplije vrijeme, sve nas nekako spontano izmamljuje u prirodu!

U međugorskoj crkvi se svake večeri nakon krunice i Gospinih litanija, a prije svete mise moli zaziv Duhu Svetom. Znate onu molitvu: O dođi stvorče Duše svet… A kako je sve to počelo pročitajte ovdje…

Na počecima ukazanja u jednoj od poruka Gospa je kazala kako je izabrala ovo mjesto (Bijakovići – Međugorje) jer ovdje ljudi još imaju vjeru. Kao što nas uči KKC vjera je dar koji nezasluženo dobivamo od Boga. Ali isto tako vjera je plod žrtve i mučeništva koje su generacije naših starih podnijele u hrabrom svjedočenju svoje katoličke vjere.

Kad sotona pokušava čovjeka odvući od Božjih puteva i načina razmišljanja, on mu nikad ne pokazuje potpunu laž, odnosno suprotnost istini, jer zna kako bi nju čovjek brzo prepoznao. Ne, sotona počinje kušnju s jako suptilnim mislima, riječima ili pitanjima koja bacaju sumnju na Božju ispravnost, odnosno polako opravdavaju ljudsko, nadasve logičko zaključivanje.

Božja Riječ nas oduvijek uči kako na zemlji ništa sigurno nije i kako naše pouzdanje možemo staviti jedino u Boga koji nas, za razliku od svih ostalih i svega ostalog, nikada neće napustiti. Ako taj prvi korak vjere nismo savladali, svaka i najmanja trešnja naše ljudske sigurnosti teško će nam pasti.

Evo nas na početku još jedne KORIZME.

U današnjoj emisiji PUT SRCA promišljati ćemo o posljedicama koje izgovorene riječi ostavljaju na našu djecu. 

Veljača nam se otvara blagdanima koji promiču život. Započinje sa 2. veljačom, blagdanom Svijećnice – Danom posvećenog života. Zatim slijedi prva nedjelja u veljači - 6. veljače, kada obilježavamo Dan života. Iza toga od 7. – 14. 2. obilježavamo Tjedan braka. 

Još uvijek me znaju iznenaditi male koincidencije tokom dana. U njima volim gledati Božju poruku i ohrabrenje kako sam baš tamo trebala biti u taj dan i u to vrijeme. Time se potvrđuje ona stara izreka kako je slučajnost zapravo drugo ime za Boga.

Interesantno je kako Božja Riječ ovih dana progovara tako proročki za naša vremena. Osjećamo kako se duhovni rat sve više zaoštrava. Kako duhovne istine, dinamike te zakonitosti duhovnog života sve više postaju nevidljive ljudima. Čak i onima koji za sebe usnama kažu da su vjernici, ali na žalost nemaju u sebi upaljenu životvornu svjetiljku Duha.

Najgora stvar koja se čovjeku može dogoditi je neznanje.

I ova zadnja Gospina poruka dolazi u trenutku koji u Crkvi i društvu nije nimalo miran. Naprotiv, podijeljenosti, osude, nepravde, laži, obmane, trgovanje životima nevinih, čini se rastu iz dana u dan. 

Mjesec Studeni intenzivnije mi u misli i osjećaje nametne lik pokojnog fra Slavka Barbarića. Ovi dani kao da su posebno obilježeni njegovom prisutnošću, a on sam kao da nam želi ponovno progovoriti. Njegova ljubav prema čovjeku učinila je da se požrtvovno darivao hodočasnicima u Međugorju i da je podigao Majčino selo.

Svojim zagovorom s neba i danas želi pomoći da se ne ugasi ova Gospina škola u kojoj je nesebično „predavao“ predmete života i ljubavi. 

Ono što me zapanjuje u odnosu prema fra Slavku je to koliko je taj čovjek ostavio „traga“ u životima ljudi koje susreo u svom životu. Najviše mi to bude vidljivo u svjedočanstvima učesnika Mladifesta, kad se pokaže koliko je jedna fra Slavkova riječ, savjet ili poticaj nekome preokrenula život i potaknula ga da sam stvara velika djela za Kraljevstvo Božje.