Sadržaj s oznakom: Paula Tomić

Krajem listopada imali smo, nakon dužeg pandemijskog nevremena, ponovno obiteljski susret s našim don Jozom. Uspio je na Visu okupiti oko 250 sudionika-hodočasnika Gospi od Velog sela iznad grada Visa.

Luki su dijagnosticirali oštećenja na glavi i srcu u 30 tjednu trudnoće. Odlučila ga je roditi. Nisu mu davali više od 3 mjeseca života i zato su je iz bolnice slali kući, nadajući se kako će Luka umrijeti. Ona to nije željela, nego zajedno sa svojim mužem odlučuje učiniti sve ono što je u ljudskoj moći da dijete ostane živo. Ako ga Bog želi uzeti neka bude tako da oni znaju kako su sve pokušali.

Gospa je radosna. Ne zbog sebe, nego kao i svaka majka, raduje se zbog nas, svoje djece. A ovaj put ponovno se raduje jer joj je dobri Otac očito produžio 'vrijeme službovanja', odnosno dopuštenja da boravi ovdje na zemlji s nama, kako bi nas i dalje prizivala na PUT SVETOSTI! Zato Gospa kaže: „Molite, svjedočite i radujte se sa mnom, jer Svevišnji me i dalje šalje da vas vodim na putu svetosti.“ (poruka 25.9. 2021.)

Vjerujem kako vam je poznata prispodoba iz Evanđelja o mudrim i ludim djevicama. Lude su one koje nisu imale dovoljno ulja u svojim lampama, pa kako je Zaručnik okasnio, ne bi ga mogle dostojno dočekati s upaljenim lampama. Zato su zatražile ulja od mudrih djevica, ali im ga one nisu mogle dati jer ne bi doteklo i jednima i drugima. Lude su stoga otišle u grad kupiti ulje, ali su zakasnile natrag. Zaručnik je već došao, vrata se zatvorila, a one ostale vani, bez dozvole ulaska na svadbenu gozbu.

Fra Slavko Barbarić, pokretač Međunarodnog molitvenog Festivala Mladih koji se organizira već 32. godine od 1. – 6. kolovoza, nije odabrao ove datume radi Gospine privatne poruke jednoj od vidjelaca da je Ona zapravo rođena 5. kolovoza.

Završili su milosni dani 40. Obljetnice, onaj polet, ona radost, ona snaga onih dana polako postaju sjećanja, a nove uzbrdice svakodnevice ponovno izranjaju pred nama pune izazova, nesigurnosti i pitanja.

Međugorje je i danas, četrdeset godina nakon tog sudbonosnog susreta šestero djece i Kraljice Mira, tek malo mjesto na zemljopisnoj karti. Do te 1981. godine, skoro da ga nije ni bilo. Više zaselaka, prašnjava kaldrma, kamene kuće, čeljad u obiteljskim zajednicama. Većina muškaraca bila je na bauštelama po Njemačkoj, dok su djeca i žene po škrtoj zemlji ubirali plodove rada i znoja oko duhana i vinove loze. Usred polja prevelika crkva za ondašnje stanovnike kao pretkazanje nekih nadolazećih vremena. Svijeće po grobovima znanih i neznanih junaka koji su kroz sva minula carstva i nametnute države, životom svojim svjedočili za krst časni i hrvatsku grudu. Tvrdoglav i žilav narod koji je molitvom bojao svoje dane od ranojutarnjeg pozdrava Gospi do večernje krunice pod svjetlima plinskih lampi. Kako Gospa kaže u nekoliko poruka, upravo su molitva i živa vjera ovog mjesta, bile njezina ulazna vrata za Školu ljubavi i života koju je započela i još uvijek gradi svih ovih 40 godina.

GOSPIN POZIV: „BUDITE MOJA DUHOVNO ČISTA DJECA“ ako je mi ne vidimo, duhovna stvarnost međutim nije nestala. Ona je svuda oko nas i u nama. Dapače, ona je najčešće i pokretač sve ove vidljive stvarnosti. Jer prava Povijest spasenja ne događa se samo u vremenu, nego još više u duhovnom ratu Boga i sotone za duše ljudi. I puno nekih fizičkih, materijalnih, konkretnih događaja zapravo kriju iza sebe razna duhovna značenja ili duhovne sile.

U mjesecu svibnju, mjesecu nebeske Majke Marije, i mjesecu posvećenom majkama, u emisiji PUT SRCA koja se emitira na Radiopostaji MIR Međugorje, a koju uređuje i vodi naša kolumnsitcia Paula Tomić, pričalo se o majčinskim bolima i radostima.

Nalazimo se u Uskrsnom vremenu. To znači da kao Crkva – Božji narod, poput apostola u ono Isusovo vrijeme, hodamo podučavani i pripremani snagom Njegova uskrsnuća za izlijevanje sile Duha Svetoga. Jer bez sile Duha, sve naše riječi i djela, ostaju mrtve. I Gospa nas već 40. godina svojom prisutnošću i riječima priprema za ovo vrijeme u kojem živimo, ohrabruje nas i uči samo jedno: navijestiti evanđelje: Gospodina, Isusa!

Nedavno čitam jedan članak u novinama koji govori o tome kako su u svijetu, a tako i kod nas ljudi na čelnim pozicijama u politici, ekonomiji, kulturi... ljudi bez djece.

Strah je pokucao na vrata.
Vjera je otvorila.
Nije bilo nikoga!

Ožujak je mjesec posvećen sv. Josipu. Ove godine slavimo ga na poseban način, jer je i cijela godina, po želji sv. Oca Franje, posvećena sv. Josipu.

Živimo u svijetu koji nas uči sve više gledati horizontalno: tražiti spas u znanosti, cjepivima, materiji… onome što je vidljivo.

Svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Molitvama predviđenim za tu nedjelju Crkva naglasak stavlja na dostojanstvo ljudske osobe i odgovornost koju svatko ima prema vlastitom i prema tuđem životu. Svaki ljudski život je dar te se svaka osoba treba cijeniti i poštovati onakva kakva jest. 

Gospa u zadnjoj, božićnoj, poruci govori o tome kako ne smijemo dopustiti da se ugase naša vjera i nada u bolju budućnost, te da smo mi izabrani da budemo u svakoj prilici svjedoci nade.