Riječ Božja – lijek dušama našim (…) Sveta mati Crkva jezikom svećenika popravlja zlo grijeha u dušama našim i tako dva puta postaje majkom naših duša: na sv. Krstu i riječju Božjom.
Riječ Božja je lijek dušama našim od zla kojega je ostavio grijeh praoca našega Adama. Praotac naš pao je, zaprljao je milost posvetnu, ostala je u njemu požuda, smalaksala volja. Posljedica toga je da razum naš precjenjuje ovaj, a podcjenjuje onaj svijet. Koliko ih ima koji misle, da su sv. sakramenti i zapovijedi sv. Crkve nepotrebni čovjeku? Uslijed grijeha razum naš ne shvaća pravo. Pretrpio je težak udarac. Uslijed grijeha prešla je magla preko razuma ljudskoga. Naša volja je pretrpjela teški udarac, pa je karakteristična riječ staroga mudraca: »Vidim i znadem što je bolje, a ipak činim što je gore!« Na koncu ostaju katolici katolicima samo po krsnom listu.
To je sve zlo što ga je donio grijeh Adamov. Riječ Božja je lijek za naš razum. Gospodin Bog je baš tako htio. A što da kažemo onima koji ne bi htjeli da ništa čuju o propovijedima, o duhovnim vježbama, o pučkim misijama? Oni koji tako misle i rade, griješe protiv sebe i protiv Boga, jer se lišavaju odličnoga sredstva za svoje spasenje. Riječ Božja ima stvarati dubok život u dušama našim. Svi smo mi dužni da dolazimo na tumačenja kršćanskih istina, jer nikada nijesmo dovoljno poučeni. (…) Vjera je »dalekozor« kojim će razum spoznati i vidjeti svoje spasenje. Mnogi misle da su dužni slušati propovijed samo onda, ako imadu pred sobom prvorazredna govornika ili sveca.
Nemojmo se varati! Nije propovjednik onaj koji preobraća duše nego je sam Bog onaj pokretnik, djelitelj milosti. Uzročnik milosti je Gospodin Bog. Koji su pak razlozi, da riječ Božja često nema uspjeha? Krivi su najprije oni koji neće da je dođu slušati. Krivi su zatim oni koji spriječavaju da se sluša riječ Božja u crkvama i školama našim. No nitko ne može spriječiti da se riječ Božja naučava i propovijeda. Krivnja je na nama samima što riječ Božja uvijek ne djeluje. Riječ Božja mana je dušama našim, ali ako zakasnimo moglo bi se dogoditi, da propadnemo. Hrvatska straža, 14. ožujka 1935., br. 61., str. 2.
Zagrebačka nadbiskupija / IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 52.–53.
