Kako mi je sveti Josip izmolio suprugu

"Dečki, bacajte dobre komentare po vjerskim stranicama. Pali!", poruka je jednog našeg čitatelja koji nam je poslao ovo predivno i nevjerovatno svjedočanstvo brojnih izmoljenih milosti po zagovoru sv. Josipa.

SVETI JOSIP I MLADI SRCA MARIJINA

Bog nas kroz molitvu oblikuje, tješi i poziva nas. Tako sam i ja čuo u molitvi poziv da sa vama podijelim svoje svjedočanstvo o zagovoru svetog Josipa.
Gospodin mi, na početku mog obraćenja, na put stavlja program Injigo – Ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu koje su mi donijele nebrojne milosti. Upoznajem vlč. Marinka Miličevića, odlazim na životnu ispovijed; u Injigu se rađaju i nova prijateljstva. I upravo to novo prijateljstvo sa Nikolom D. postaje presudno za moj život. Nikola me upoznao sa takozvanom čudotvornom molitvom svetom Josipu, potičući me da se molim svetom Josipu za svoju muževnost, za svoj brak i buduću ženu, koje tada nije bilo na vidiku.
Molitva me privukla i postala je moja svakodnevica. Molio bih ovu molitvu svako jutro.

"ČUDOTVORNA MOLITVA SVETOM JOSIPU STARIJA OD 1900 GODINA"

O sveti Josipe, čija je zaštita tako velika, tako jaka, tako izravna pred Božjom krunom, stavljam u tebe sve svoje potrebe i želje.
O sveti Josipe, pomozi mi svojim snažnim zagovorom i izmoli za mene svoga Djevičanskog Sina sve duhovne blagoslove kroz Isusa Krista, našega Gospodina, tako da, jer sam vezan o tvojoj Nebeskoj snazi, mogu iskazati svoju zahvalu i poštovanje Najljubljenijem Ocu.
O sveti Josipe, nikada se neću moći umoriti promatrajući Isusa kako spava u tvojim rukama.
Ne usuđujem se prići dok se on odmara u blizini Tvoga srca.
Zagrli ga u moje ime i poljubi Njegovu nježnu Glavu za mene, i zamoli ga da mi uzvrati poljubac kada udahnem posljednji uzdah.
Sveti Josipe, zaštitniče umirućih, moli za nas. Amen.

Čudotvornu molitvu molio sam neprekidno šest mjeseci… Potican unutarnjim pouzdanjem molio sam: «Ako je to tvoja volja za mene Gospodine», ako je tvoj plan da budem suprug, otac, ako me želiš u tom staležu… učini nešto. Stavljao sam se u predanje Njegovoj svetoj volji. «"Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati" (Mt 6,33).

Nakon šest mjeseci počeli su se nizati događaji….
Na svetkovinu svetog Josipa 19. 3. 2015. na poziv prijateljice Mateje odlazim na susret njihove molitvene zajednice Ivana Pavla II u Otočac. Na susretu su bili članovi pokreta Mladi srca Marijina - pokret čistih srdaca, za život, za obitelj, za slobodu, za radosnu mladost. Sjećam se jako dobrog nagovora. Klanjanje i druženje. Bilo je predivno i milosno. Nikada neću moći zaboraviti taj dan. Tada sam se posvetio u duhu i srcu "Mariji Čiste Ljubavi" i njenom zagovoru. Sebe i moju neznanu buduću ženu. Voditelj je pri kraju susreta djelio slike "Marije Čiste Ljubavi" i drvene privjeske sa znakom M i križem izrađenim u tom drvetu. Svakom po jedno. Znimljivo je bilo da sam tražio dvije slike i dva privjeska. To je poprilično iznenadilo voditelja koji me upitao zašto dva jer sam bio sam i nisam bio u nikakvoj vezi. Rekao sam : « Pa za moju buduću ženu. Nema je još na vidiku ali doći će i dat ću joj njezinu sliku i njezin privjesak, molit ćemo skupa. » Dao mi je blagoslov i rekao : « Sretno prijatelju i u molitvi skupa. »
Nekoliko tjedna prije toga susreta dobio sam zahtjev za prijateljstvom na Facebooku. Neka Ana koja živi u Švicarskoj. Gledam malo, zajedničkih prijatelja nemamo, nula. Apsolutno nikakve povezanosti između nas dvoje. No, bez nekog posebnog razloga ipak sam prihvatio prijateljstvo.

Ubrzo nakon toga stiže i poruka u inbox; nešto tipa: "Hvaljen Isus i Marija, ja sam Ana, Hrvatica sam iz Švicarske. Zapazila sam tvoj zanimljiv komentar na jednoj stranici o Međugorju i to mi je tako predivno da jedan mladi čovjek, muškarac tako razmišlja..." - Dečki, bacajte dobre komentare po vjerskim stranicama. Pali! Hahaha!
Počeli smo se dopisivati. Posebno dopisivanje, rekao bih kao da nije bilo od ovoga svijeta, u bratsko-sestrinskoj čistoći i bez ikakvih primisli, želja ili skrivenih namjera!
No, ipak na tom susretu u Otočcu, prostrujilo mi je kroz srce nešto što teško mogu objasniti riječima ali kao da sam znao da će Ana sa Facebooka biti moja žena. Sigurnost! Ludo do kraja! I čudesno! Ali opet razum mi kaže : « Stari moj ti si lud. Sredi se, kakva žena, nisi emocionalno stabilan, nešto tu ne valja. Niti se poznate, niti imate ikakve veze jedno sa drugim te živite u dvije različite države, dijeli vas tisuću kilometara. Ma kakva žena!»

Nakon tri mjeseca dopisivanja i "upoznavanja" Ana mi šalje poštom jedan paketić - čoklodice, anđele, svašta nešto ljepoga. I tu se već osjeća ono "nešto" posebno ali ništa se konkretno ne događa. Započeli smo i «duuuge» razgovore, čini mi se da se poznajemo sto godina. Odlučujem se na hrabar korak i ja šaljem jedan paketić u Švicarsku. Uzvraćam! A u tom paketiću je isto bilo svega pomalo, ali i ono najvažnije ; tu je bila i slika "Marije Prečiste Ljubavi" i privjesak. Onaj drugi par koji sam zatražio prije na susretu. Kada je dobila pošiljku i kada smo se čuli sve smo znali. Ona je bila oduševljena! I samo je rekla : « Zar i ti osjećaš isto što i ja!? Nisam poludjela!? » Rekoh ne, nismo poludjeli! Mi ćemo biti muž i žena! Znam to. Ona je također rekla, znam i ja to. Bio je to tako predivan, milostan i poseban trenutak. Bilo je suza radosnica sa obje strane... Divili smo se i uživali u Božjem djelovanju u našim srcima i danima o tome pričali. Takav se mir, ljubav i blagoslov izlio na nas. Sanjali smo i živjeli našu bajku, bajku s Gospodinom. Svetim Josipom i majkom Marijom.

Ana je došla u Hrvatsku i to je bio naš prvi susret uživo. Teško je riječima opisati sve osjećaje i pokrete u duši koji su tada dogodili u nama. Upoznavanje s roditeljima, sitna nerazumijevanja i zaprepaštenja s njihove strane…

Selimo u Švicarsku i započinjemo zajednički život. Živjeli smo predbračnu čistoću. Ana je o čistoći prije braka puno toga saznala i naučila preko You Tuba. Pratila je predavanja don Damira o teologiji tijela te slušala razna svjedočanstava. Ona je po Božjoj milosti svo vrijeme i živjela čistoću. Njoj je to bilo normalno iako je zbog tog bila neshvaćena u društvu i nerijetko omalovažavana od prijatelja i prijateljica. No, vjerovala je da je to pravi put.
Doduše, živjeli smo samo osam mjeseci predbračnu čistoću. Relativno kratak, ali neizmjerno važan period u našem životu. Čistoća omogućuje izgradnju posebnog odnosa između žene i muškarca, mladića i djevojke. Daje drugačiji, istiniti pogled na samu seksualnost. Na intimu, na velik Božji dar – bračno darivanje. U čistoći raste povjerenje i međusobno poštivanje. Predbračna čistoća donosi velike milosti.

Vjenčali smo se na obljetnicu smrti Ivana Pavla ll, 2. travnja 2016. godine. Prvu bračnu posvetili smo svetom Josipu. Bili smo u bdijenju i molitvi. Okusili smo zaista tu noć svojevrsni predokus neba.
Naš brak i našu obitelj pisvetili smo svetom Josipu.

Nakon dvije godine braka dobivamo sina. Na pregledu liječnik nam je rekao da je termin rođenja 15. ožujka 2018. Potaknut Duhom Svetim počinjem moliti tridesetodnevnicu svetom Josipu, točno mjesec dana prije svetkovine svetog Josipa kako se i preporuča. Nisam je nikada prije molio, jednostavno sam odgovorio poticaju koji sam osjećao u svom srcu. Imao sam jedan mali kalendar i križao sam dane do 19.3… Čuvam još uvijek taj kalendar. 19. ožujka sam unaprijed u kalendaru označio kao datum rođenja našeg sina. Ana i ja imali smo različite ideje o imenu koje bismo dali djetetu, ali sjećam se kako je Ana u nekom trenutku rekla: «Gle ako se zaista dijete rodi na 19. ožujka, onda je jasno koje ćemo mu ime dati, u protivnom ja biram ime.» Mislim da nije teško pogoditi da mu je ime Josip.

Naša zahvalnost prema svetom Josipu jest velika i ovdje bih njegovu veličinu i moć koju je primio od Gospodina želio potvrditi mislima svete Terezije Avilske. "Čini mi se da je drugim svecima Gospodin dao milost da priteknu u jednoj nevolji, a ovome slavnom svecu da pritekne u svima! Kaže i sljedeće - "Ne sjećam se da sam do sada nešto zamolila, a da mi on to ne bi izmolio. Čini se da nam Gospodin želi pokazati da kao što mu je bio podložan na zemlji, jer mu je bio hranitelj i zvao ga je ocem, tako mu ni na nebu ne može odbiti ono što ga zamoli."
Možda mi je sveti Josip iskazivao posebnu naklonost jer nisam primio pravu ljubav svog biološkog oca. Moji su se roditelji, nažalost, rastali kada sam imao 3 godine i nikada nisam upoznao očinsku ljubav. Odrastao sam bez tate, nisam imao u njemu svog uzora, ni zaštitnika. Sada imam, poseban je i jak. Uslišava sve! Zaštićuje i vodi.

I za kraj još nekoliko intervencija svetog Josipa.
Prva i najvažnija intervencija jest ona koja je dovela do promjene mog srca. One temeljne promjene koja me dovela do puta obraćenja. I sad sam na tome putu, putu padova i uspona ali tu je uvijek sveti Josip koji me podiže i nosi prema Bogu.

Sveti Josip je intervenirao i u situaciji kad sam uspio dobiti radno mjesto, a situacija je bila bezizgledna za mene.

Zatim nam je Gospodin stavio na put ginekologa našega. On je koliko znamo jedini istaknuti Pro Life ginekolog i praktični vjernik u cijeloj Švicarskoj! Naš prvi razgovor nakon upoznavanja i termina dok je žena bila trudna sa Josipom išao je ovako – Pošto vidim da ste vjernici preporučavam vam da se utječete jednom predivnom i moćnom svecu - svetom Josipu! On je moj zaštitnik i moje obitelji.
Žena i ja smo se samo pogledali! Znate kako se zove taj ginekolog i sada obiteljski prijatelj? Gle čuda, Josef!

Moram još ispričati jedan događaj kako smo prošle godine u Međugorju u gužvi izgubili Josipa. Jednostavno je odšetao sa strane i u momentu ga više nije bilo. Bila je velika procesija. Tražili smo ga nekih pola sata - sat. I jedan predivan čovjek isto otac i sa familijom ga je uočio da je sam i uzeo ga i pitao je li se izgubio? Naš Josip je bio sasvim miran, nije plakao ali je bio sam i tražio nas. Taj čovjek ga je uzeo i držao na ramenima i tražio nas. Kad smo se svi našli toliko smo svi bili radosni. Kad smo se upoznali i pričali taj divan čovjek rekao je svoje ime - Josip se zvao.

Opet bih istaknuo da je od ovoga svega najvažnije i najveće svjedočanstvo obraćenje moga srca po zagovoru i utjecaju svetom Josipu!

Ana i ja roditelji smo petero djece. Josip(5), Terezija(3), (Petar + na nebu), Marija(1), i Magdalena koja nam stiže uskoro za dva mjeseca…

Potičemo i bračne parove i one koji to tek trebaju postati da se otvore životu. Mi smo od početka znali da će nas Gospodin blagosloviti sa djecom. To smo oboje i željeli. Nije lako, ali zaista sa svakim djetetom dolazi i novi blagoslov. Gospodin i financijski blagoslivlja obitelji, daje im sve što im je potrebno i otvara nove putove. S vjerom se prepuštamo Božjoj providnosti.

PORUKA MLADIMA

Molite i krenite. Budite jednostavni. Ne čekajte da se sve poklopi, jer se ne mora sve poklopiti. Rijetko kad se sve poklopi u životu. Tu je caka. I ne mora se sve poklopiti. Koliki su parovi podstanari ili jedno ne radi, nemaju auto i tako dalje. To nisu najvažnije stvari. "Tražite najprije Kraljevstvo Božje. Sve drugo će vam se nadodati" tako kaže i obećava naš Bog, a On ispunjava svoja obećanja. Naš Bog je vjeran Bog!

Neka vam na ohrabrenje bude moj primjer. Došao sam u drugu državu bez znanja jezika. Drugi mentalitet. Daleko od svoga doma. Bez posla. Ništa nisam imao. Žena je imala upravo onoliko koliko je bilo potrebno za skromni početak. Ne mnogo. Ali smo se pouzdali u Gospodina, vjenčali i vjerovali da će sve doći na svoje, da će providjeti sve kroz vrijeme koje je pred nama. Tako je i bilo! Ništa preko noći, nego strpljivo. Godinama, i traje još. Nije lako, ali s Bogom se može i nemoguće postaje moguće.