Kako dobiti oprost od Crkve nakon počinjenog abortusa?

Na web stranici studentskog pastorala vjernik je postavio pitanje “Zanima me može li se nakon oproštenja abortusa, nakon pokajanja i ispovjedi, ići na sv.Pričest? Ako ne, što je potrebno učiniti da bi se moglo pričestiti?”.

Na pitanje joj je dao odgovor don Damir Stojić. Prije svega važno je znati da u Crkvi postoje posebne kanonske kazne koje se još nazivaju i cenzure. One se daju za neke osobito teške prekršaje i usmjerene su na to da se prekršitelj pokaje i popravi.

Ako se doista dogodi to pokajanje, osoba koja je udarena cenzurom može od mjerodavne tražiti da joj se kazna ukine. Ako je osoba doista odustala od svoje tvrdokornosti i spremna je učiniti pokoru, poglavar joj je dužan ukinuti tu kaznu. Crkva smatra da je abortus ubojstvo nevinog ljudskog života i stoga ga promatra kao najteži prekršaj. Zato onaj koji je počinio pobačaj i svi koji su u tome djelatno surađivali već samim tim činom upadaju u kaznu izopćenja iz Crkve.

Dakle, u kaznu izopćenja ne upada samo djevojka koja je počinila pobačaj, nego i svi koji su sudjelovali u njegovom izvršenju, a i svi oni koji su možebitno svojim psihološkim pritiscima aktivno utjecali na to. Kazna izopćenja znači da se vjernik isključuje iz zajednice vjernika što za posljedicu ima nemogućnost valjanog pristupanja sakramentima. Stoga, da bi mogla pristupiti pričesti, osoba najprije treba dobiti oprost od crkvene kazne izopćenja.

Tek nakon toga osoba može pristupiti ispovijedi. A pošto u ispovijedi primi odrješenje od grijeha, osoba može pristupiti i pričesti. Dakle, potrebno je napraviti 3 koraka:

1) izraziti molbu za ukidanjem kazne izopćenja,

2) iskreno pristupiti ispovijedi,

3) pristupiti pričesti Što se tiče prvog koraka, javlja se pitanje – tko može otpustiti kaznu izopćenja?

Kazna je po zakonu pridržana ordinariju, biskupu, odnosno nadbiskupu dotične biskupije.

Ali sam biskup unaprijed podjeljuje ovlast otpuštanja te kazne mnogim svećenicima: kanonicima, prebendarima, dekanima, ispovjednicima u poznatim prošteništima te u katedrali, upraviteljima župa na području njihovih župa, ravnateljima crkava i još nekima. Također tu ovlast redovito imaju svi svećenici u adventsko, božićno, korizmeno i vazmeno vrijeme te u svakoj župi kad se ondje održavaju misije, proštenja, klečanja, duhovne obnove i druga okupljanja s velikim brojem vjernika.

Iako sve skupa zvuči previše „zakonski“, nadam se da će te pokušati shvatiti da kazna nije sama sebi svrha. Ona je namijenjena isključivo tome da osobu potakne na dublje razmišljanje o učinjenom prekršaju i na obraćenje. Bog je svakoga čovjeka stvorio na svoju sliku i sve ljude jednako ljubi. Namjerno ubojstvo i abortus stvaraju toliko velik nered u međuljudskim odnosima da je potrebno doista istinsko obraćenje i žaljenje da bi se ponovno ojačali narušeni odnosi s Bogom i s ljudima.

BTB, Don Damir