140 godina, kroz požare, poplave i epidemije, ove časne 24 sata dnevno, klanjaju se Živom Isusu!

Dvije sestre mole pred Euharistijom 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Bez obzira na sve. Ove nevjerojatne časne sestre od 1878. neprestano se klanjaju euharistijskom Isusu.

U Evanđeljima Isus drži komad kruha i kaže: „Ovo je tijelo moje“. Katolički kršćani su mu vjerovali na riječ od 1. stoljeća.

Katolici vjeruju da je Isus uistinu prisutan – tijelom, krvlju, duhom i božanstvom – u euharistiji. Iako ga možemo štovati na razne načine, pokazati mu našu ljubav prema njemu dok je on otajstveno prisutan u euharistiji postao je posebno važan oblik pobožnosti.

Jedna je skupina časnih sestara potpuno promijenila ovu pobožnost.

Upoznajte Sestre Franjevke Trajnog Klanjanja, (FSPA) koje su se 140 godina, kroz požare, poplave i epidemije gripe, nastavile moliti pred Euharistijom!
Potječu još iz 1849. godine kada je mala skupina žena iz Bavarske osnovala skupinu Sestre sv. Franje u Milwaukeeju u američkoj državi Wisconsin s ciljem prenošenja evanđelja među njemačkim imigrantima. Godine 1856. počele su pomagati u lokalnom sjemeništu, no rad im je ubrzo postao pretežak. S obzirom da je bilo previše toga za učiniti, te nisu mogli voditi pravi vjerski život, neki od osnivača zajednice su otišli.
 

sestre-franjevke-trajnog-klanjanja.jpg

Photo: Churchpop

Žene koje su ostale odlučile su preusmjeriti svoju misiju te su 1864. preselile svoj samostan u Jefferson, Wisconsin. Zatim su se 1871. preselile u novoosnovanu biskupiju La Crosse, no i dalje su tragale za svojom svrhom.
Opatica je 1873. odlučila da rad u sjemeništu jednostavno nije pravi put. Željela je da sestre pronađu drugi posao koji bi im omogućio da se lakše usredotoče na euharistijsko klanjanje. Nisu se sve sestre s tim složile, stoga je došlo do podjele – neke od njih su otišle i osnovale novu skupinu pod nazivom Sestre svetog Franje Asiškog, a izvorna se skupina preimenovala u Sestre franjevke u Euharistiji.

Godine 1878. sestre su otkrile ono što će kasnije postati njihov najpoznatiji poziv: trajno klanjanje. Obvezale su se na to da uvijek barem dvije sestre mole pred Euharistijom 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Bez obzira na sve. Koliko god je vremena potrebno. Posljedni put su se preimenovale da odraze ovu novu promjenu, nazvale su se: Sestre Franjevke Trajnog Klanjanja.

Započele su 1. kolovoza 1878. godine točno u 11 sati i od tog trenutka nisu prestale.

A pokušali su ih i prisiliti da prestanu sa svojim radom. Godine 1923. izbio je požar u susjednoj zgradi. Njihov je grad zadesila poplava 1965. Izbile su epidemije gripe, grozne oluje, a naravno i svjetski ratovi. No one su se uvijek nastavile vjerno moliti.
Ipak, kako bi nastavile, morale su napraviti nekoliko promjena. Broj članova im se nažalost drastično smanjio u zadnjih nekoliko desetljeća stoga su 1997., nakon što su sestre 119 godina obavljale trajno klanjanje, zatražile pomoć od svoje lokalne zajednice. Danas se sestre i volonteri laici izmjenjuju u euharistijskom klanjanju.

Ali još uvijek se nisu prestale klanjati! Vjeruje se da je to najduža stalna molitva u SAD-u.