Dok razmišljam o postavljenoj temi, dolazi mi u pamet riječ Ivanova: „Što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi Života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni… što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo.“ (1 Iv 1, 1-3) On jasno govori o gledanju te spada među Božje vidioce.

U njegovim riječima se očituju bitne značajke za vidioca:

a) vidjeti – čuti, znači: primati
b) vidjeti Božje djelovanje u Kristu, u povijesti spasenja
c) svjedočiti, znači: prenašati primljeno
d) uvoditi u Kristovo otajstvo; izgrađivati pojedinca i zajednicu Zaustavimo se na pojedinim značajkama.

A) PRIMANJE OD BOGA može se ostvariti na različitim razinama: na naravnoj razini primanja Božjih poruka iz prirode (naravna objava); redovita nadnaravna pojava primanja Božjih darova na razini teoloških krjeposti (po vjeri, ufanju i ljubavi); izvanredna nadnaravna primanja Božjih očitovanja u mističkom životu; izvanredna nadnaravna primanja Božjih objava karizmatičkog tipa kad Bog nekome nešto otkriva na izgradnju Božjega naroda. U našem se slučaju radi o posljednjem načinu Božjeg darivanja, kad Gospodin nekome nešto otkriva da prenese drugima u crkvenoj zajednici da bi joj to služilo na izgradnju. Ivan je, naime, posebno uranjao u Kristovo otajstvo i vidio što drugi, njegovi suvremenici, nisu vidjeli! Možda je dobro ovdje samo upozoriti na opravdanu i utemeljenu raspravu među teolozima o razlici između viđenja i ukazanja. Može, naime, to viđenje proizlaziti iz nutarnjeg našeg gledanja, danog od Boga – viđenje u užem smislu; može pak dolaziti izvana, i onda je ukazanje, odnosno viđenje u širem smislu. U našem slučaju, smatram, to ne dira samu bit teme pa se na tome i ne zaustavljamo!

B) Treba zapaziti i primiti SPASENJSKO DJELOVANJE u nama, u Crkvi, u svijetu, u povijesti spasenja: Ivan jasno upućuje na Isusa Krista.

C) SVJEDOČENJE I PRENOŠENJE PRIMLJENOG u na- šem slučaju se ostvaruje po svjedočanstvu riječi Ivanove, ali se može ostvariti na više načina, o čemu ćemo kasnije više reći.

D) Ivanovo svjedočenje služi tome da druge POTAKNE NA VJERU I UVEDE U KRISTOVO OTAJSTVO. Na to upućuje i završetak Ivanova evanđelja: „Ovo je napisano da i vi vjerujete i po vjeri život imate.“ (Iv 20, 31) Ivanov nam primjer služi da uočimo bitne elemente uloge vidioca. I te se uloge mogu promatrati u biblijsko-povijesnom, kao i u crkveno-povijesnom tijeku. Tada uočavamo svu njihovu kompleksnost i domet, utkanost u ljudsku psihu, društvenost i povijesne Božje zahvate. Zaustavimo se na tim elementima, najprije povijesno-biblijski, a kasnije kroz povijest Crkve, da bismo ih primijenili na sadašnjost.

Stari zavjet: Abraham, Mojsije, proroci

Stari zavjet nam pruža dosta primjera za razmišljanje o ulozi vidioca: počevši od Abrahama, Mojsija, Samuela, brojnih proroka. Primjer Mojsija nam je posebno prikladan i bogat za uočavanje pojedinih elemenata te uloge:

• susreće Boga u gorućem grmu
• čuje njegovu riječ iz grma, iz oblaka, s neba (Izl 1-2-3)
• upoznaje povijest Izraela u novom svjetlu; doznaje za obećanja dana ocima
• čuje obećanje oslobođenja
• on to treba prenijeti svojem narodu; treba ga izvesti iz zemlje ropstva
• vodi Božji narod iz Egipta, vodi ga kroz pustinju; preko njega Gospodin sklapa Savez sa svojim narodom
• upozorava Izraela na Savez: potiče ga i sokoli; kori ga i prijeti mu; tješi u nevoljama; u Božje ime liječi mu rane Od proroka bismo mogli spomenuti Jeremiju čija je povijest, koju on duboko osjeća i opisuje u svojem pozivu na proročku službu i u svojim ispovijestima, burna i bolna, i gdje iznosi svoja gorka iskustva i kidanja u službi Božje poruke: usp. Jeremija 1, 4-19 – Jeremijin poziv; 20, 7-18 – Jeremijine „Ispovijesti“. Poput Mojsija i proroci:
• primaju Božju riječ; postaju vidioci (odakle im i naziv „roeh“ = vidjelac)
• Bog će im kao prijateljima otkriti svoje tajne koje su povezane s njegovim spasenjskim planovima
• tajne trebaju prenijeti Božjem narodu da bi na taj način pomogli njegovu Savezu s Bogom, životu s Bogom: ako su grješni, da se obrate; ako su pravedni, da postanu pravedniji; ako su klonuli, da ih ojača; ako su u žalosti i tami, da ih utješi i rasvijetli…

Novi zavjet: Isus, Marija, Elizabeta, Šimun, Apostoli

Makar je Isus izvor i prauzor svakog posredovanja između Boga i ljudi jer je jedini Posrednik, ipak nije uputno – u našem slučaju – zaustaviti se posebno na njemu. On se, naime, ujedno bitno razlikuje od svih ostalih posrednika Novog i Starog zavjeta: On gleda Oca licem u lice i otkriva nam ga, On je SVJETLO SVIJETA, a svi su ostali posrednici tek njegov odraz. On je RIJEČ OČEVA, a svi ostali će biti tek njegov glas ili jeka, poput Ivana Krstitelja (...) Bitna je, dakle, razlika između Isusa i ostalih vidjelaca: On je IZVOR svjetla, ostali su tek odraz, zrcalo; On je RIJEČ dok su ostali samo glas, razglas. Stoga se radije zaustavimo na drugim novozavjetnim osobama, kao npr. Djevici Mariji, Ivanu, Pavlu.

Djevica Marija je vidjelica:

• koja od arkanđela Gabrijela prima vijest i po Duhu Božjem prima riječ Božju, postaje Majkom Božjom
• odmah se stavlja na put i u službi je otkupljenja
• prenosi milosno djelovanje svoga Sina na Elizabetu i njezina sina Ivana
• u hvalospjevu VELIČA izriče hvalu Bogu i naviješta Elizabeti i svima nama velika Božja djela Njezina uloga „vidjelice“ veoma je jednostavna u svojoj najvećoj uzvišenosti: jednostavna, kao što je uloga majke koja začinje dijete, služi djetetu, nosi ga, hrani i odgaja, i – kad dijete odraste – predaje ga drugima! Marijin je primjer posebno važan jer se Marija u tijeku povijesti Crkve veoma često javlja vidiocima:
• žuri se u judejske gore da pomogne svojoj potrebitoj rodici Elizabeti, žuri se svima nama potrebitima
• nosi nam Spasitelja jer je ona Njegova Majka
• otkriva to u riječima svojega hvalospjeva Veliča u kojem se vidi djelovanje Spasitelja u malenima, siromašnima, odbačenima
• naviješta kako se ispunja spasenjska povijest u Izraelu, i u Božjem narodu Zaustavimo se također na Ivanovu Otkrivenju, koji u viđenjima otkriva stanje maloazijskih sedmorih crkava (Otk 1-3) i promatra konačnu borbu koja se odvija između Boga i Sotone za čovjeka (Otk 4-20). I tu su temeljne oznake:
• uočavanje, gledanje stanja pojedine Crkve
• da bi je pozvao na obraćenje, potaknuo na ustrajnost, utje- šio je, ukorio je
• uveo je u plodove otkupljenja
• vidjelac u svojim viđenjima promatra i teške borbe na kraju ljudske povijesti
• otkriva tu tešku stvarnost, strahotu grijeha, silu zla; otkriva i snagu Božju, spasenjsko djelovanje; ulogu anđela Božjih
• konačnu pobjedu Božju Mogli bismo završiti ovaj letimičan pregled uloge proroka – vidjelaca u Bibliji riječima sv. Pavla: „Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.“ (2 Tim 3, 16-17) Jasno su istaknute uloge Pisma i onih koji prenose to Pismo:
• raznolika korist u popravljanju i u rastu
• rast u djelima ljubavi prema savršenstvu Poruka Božja te dosljedno i uloga vidjelaca jest u službi života: • stavljam preda te život i dobro, smrt i zlo, izaberi dakle život, da živiš! (Pnz 30, 15-19)
• Isus dolazi da nam dade život, i to puninu života (Iv 10,10)
• zato Ivan i piše svoje Evanđelje – da bismo po vjeri imali život (Iv 20,30)
• zato Isus i šalje apostole širom svijeta neka navještaju Radosnu vijest i krste sve narode (Mt 28, 19), da bi po krštenju postali djecom Božjom i imali Božji život u sebi i imali udjela u kraljevstvu nebeskom (usp. Iv 3, 5)

Kroz povijest Crkve

Ekonomija spasenja u Starom i Novom zavjetu poseže za Božjim glasnicima: anđelima, prorocima, vidiocima, apostolima – te je za očekivati da će i u povijesti Crkve Gospodin na sličan način postupiti. Doista, vidimo da se u svim vremenima povijesti govori o tom kako je Bog u danim časovima po pojedinim vidiocima objavljivao svoju volju… Spomenimo iz novijih vremena vidjelicu sv. Margaritu Mariju Alacoque u Paray-le-Monialu, Bernardicu u Lurdu te vidioce u Fatimi: Luciju, Franju i Jacintu, koji su od Crkve priznati kao autentični. Kod sv. Marije Margarite vidimo kako preko nje Gospodin poziva na življenje otajstava ljubavi njegovog Božanskog Srca. Objave dane po njoj nisu odmah prihvaćene, nego su naišle na otpor među crkvenim osobama. Tek kasnije je Crkva prihvatila bitni dio tih poruka i – polazeći od biblijskih objava – posebno preporučila štovanje Presvetog Srca Isusova (usp. Pio XII.: Haurietis aquas de fontibus Salvatoris – Crpst ćete vode iz izvora Spasiteljevih). Ovdje se lijepo vidi kako vidioci ne dodaju nešto novo danim objavama, nego upućuju na neke objave već dane, koje u danim okolnostima ističu, da bi vjernicima bile poticaj na dublji kršćanski život! Kod Bernardice i Fatimskih vidjelaca zapažamo:

• to su neuka djeca koja nisu u stanju da sami svojim razmišljanjem dođu do poruka o kojima govore; oni su dakle primili poruke od Gospe
• oni ih naviještaju ljudima
• prenose ih i crkvenim pastirima
• oni ih žive svojim životom
• u prenošenju Gospinih poruka nailaze na teškoće od ljudi, od vlasti civilnih i crkvenih
• konačno se uočava autentičnost njihovih poruka (iz njihova života, iz slaganja poruka sa Svetim pismom, iz plodova u životu, iz čudesnih znakova koji prate te poruke) Predavanje održano na Međunarodnom susretu voditelja centara mira, Baška

Voda, 2. – 6. travnja 1995. Vidi: Molitveno-obrazovni seminar 1-5, ICMM, Međugorje 1998.

Osmrtnice ba

ljetni-molitveni-program-u-medugorju-1.jpg

poboznost-13-utoraka-sv-anti.jpg

sedam-pokornickih-psalama.jpg

najnovije-vijesti-broj-11.jpg

progledaj-srcem-2020.jpg

dr-anja-vasilj-ginea.jpg

cocotours-autobusi.jpg

datumi-duhovnih-obnova-u-medugorju.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

molitveni-zid-1.gif

marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Zanima te i ovo?
DEVETNICA SVETOM JOSIPU ZAŠTITNIKU HRVATSKE
01. Lipanj 2020.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.