Od 1934. svake se godine u prvu nedjelju iza Male Gospe slavi sveta Misa na Križevcu.
Neizmjerna je vrijednost svete Mise koja bi nam svaki dan trebala biti najvažnija.
Toga se dana u veljači u meni nešto slomilo. Jesam li bila tako sigurna u sebe? Svake se godine prisjećam toga poslijepodneva, mirisa bolnice, Sarinih suza…
Trpljenje spada među temeljna ljudska pitanja koja najviše vape za odgovorom.
“Korizma je vrijeme kad se sjećamo Kristove ljubavi s kojom trpi za nas.
Pa čovjek se pita jel' ova Gospa normalna? Di će nama, milenijalcima generacije z, y i x govoriti o pokori, obraćanju, molitvi…
Tako brojni Gospini pozivi na obraćenje i pokoru nemaju u sebi ništa mračno pred čime bi se čovjek morao uplašiti.
Gospa nas poziva da postimo srijedom i petkom, ali što Gospa traži u postu?
Ponekad smo spremni prihvatiti i ponijeti neke izvanredne križeve, pa i one teške koje nam život donese; nekako nađemo snagu za nositi ih, ali križ svakodnevlja postaje nam nesnosan.
Tako je tužno gledati kako ona stvarnost koja je izgledala tako sjajna, topla, mirisna, okićena i prelijepa u svojoj obojenosti duhom iščekivanja Božića i Nove godine, nakon vremenskog protoka od samo par dana, postane istrošena, siva i neinteresantna.
Prvi dan nove godine započinje svetkovinom Bogorodice Marije.
Od početka ukazanja jasno je da Gospa pod mirom podrazumijeva dar od Boga koji treba izmoliti.
Nameće se pitanje: Zašto se Bog toliko ponizio da dolazi k nama baš kao malo dijete?
Gospa nam u svojim porukama želi pomoći da doživimo Božić kao milostan susret s Kristom koji se želi roditi u našim srcima.
U nekoliko božićnih poruka Gospa govori o milosnom vremenu.