Postali smo duhovna obitelj

Molitva na Brdu Ukazanja došla je nekako spontano, reklo bi se slučajno, ali kad vratim film unatrag vidim da ipak nije bilo slučajno i da je bio Gospin poziv.

Svjedočio sam mnogim milosnim događajima. Evo nekih: Kad sam se pridružio moliteljima, bilo nas je malo, ali iz dana u dan sve ih je više pristizalo. Malo sam ih poznavao. Dogodilo se nešto lijepo i čudno. To su bili samo susreti i pogledi i ponekad pokoja riječ, međutim nastala je takva povezanost u Duhu i ljubav između nas, da bi se odmah zabrinuli ako bi netko koji dan izostao. Ako nekog nema duže vremena na molitvi, nakon ponovnog susreta slijedio bi topli zagrljaj. Postali smo jedna duhovna obitelj.

Osobno sam doživio jednu izvanrednu emociju prilikom molitve. Iz čista mira u srcu mi se pojavila velika ljubav prema krunici i svetom pismu. To je trajalo nekoliko trenutaka i sve se vratilo u normalu, ali je ostalo zapečaćeno u srcu.

Slijedeće moje iskustvo kroz molitvu krunice je dobivena jasnoća stanja srca. Svašta tu ima šta treba očistiti, a mislio sam da sam u priliku dobar, međutim nisam.

Slijedeće što sam uočio je nešto što me podsjetilo na početke ukazanja, a to je ona ljubav, žar i entuzijazam koji se očito vidi kod braće i sestara koji idu na Brdo svako jutro. Gospa zove na molitvu i pokoru. Ovdje je oboje prisutno jer nije se baš lako rano i bez razlike na vremenske prilike ustati, doći i moliti.

Ljubo Jovanović

200. dan molitvene priprave za 40. obljetnicu Gospinih ukazanja

Teška su vremena. Dolaze još teža. Gospa nam u svojim porukama kazuje kako čuje naše vapaje i uvijek iznova nas poziva na molitvu.