Govor Jakova Čole u ime svih vidioca upućen fra Slavku Barbariću

Dragi naš brate fra Slavko!

Kako se samo ne sjetiti svih ovih godina koje smo proveli zajedno: svakog našeg zajedničkog razgovora, svake naše zajedničke molitve i svega onoga što smo prošli zajedno? Kako se ne sjetiti svake tvoje žrtve i svake tvoje borbe za nas? Kako se ne sjetiti tvoje dobrote i tvoje ljubavi prema nama? Često si nam govorio: ''Znate li da vas ja volim?!'' Osjetili smo tu ljubav toliko puta i na toliko raznih načina. Sjećamo se tolikih tvojih riječi. Često si nas pitao poslije ukazanja: ''Kako nam je Gospa?'' Ti si brate sada s njom, ti koji si svoj život posvetio njoj, ti koji si činio sve da svi upoznaju njezinu ljubav i njezinu dobrotu, a ta ljubav i dobrota je bila upravo u tebi, a to je mogao iskusiti svaki čovjek koji te je upoznao. Zahvaljujemo ti dragi brate, na tvojoj potpori za nas koju smo toliko puta trebali, a ti si nam je dao u svakom trenutku. Zahvaljujemo ti na svakom tvom savjetu koji si nam dao onda kada je to bilo najpotrebnije. Hvala ti što si nas vodio kroz naš duhovni život i što si nam kroz molitvu pomagao u našem privatnom životu. Hvala ti za svaki tvoj posjet našim kućama koji nam je donosio toliko blagoslova i toliko radosti u našu obitelj. Hvala ti za svaku onu igru sa našom djecom koja su i sama znala prepoznati pravoga i istinskog prijatelja. Danas dragi brate plačemo, ali u isti trenutak se radujemo jer ti si sa onom koju si neizmjerno volio i svoj život dao njoj, a to je Gospa. Tvoje djelo, dobrota i ljubav uvijek će živjeti u nama, a ti dragi brate uvijek moli za nas i uvijek bdij nad nama.

Sada ti mi brate kažemo ono što si ti nama uvijek govorio: Znaš brate koliko te volimo?

Tvoji Jakov, Ivan, Mirjana, Ivanka, Vicka i Marija.