U ruci je držao mali buketić cvijeća, koji je s mamom netom prije odabrao i kupio. On ima samo 12 godina, ali to ne znači da neće za svoju prijateljicu učiniti tu malu, lijepu gestu. Iako je svako prijateljstvo posebno samo po sebi, njihovo je ipak dragocjenije i krhkije od mnogih ostalih.
Kakvo bi i bilo prijateljstvo koje se uspostavilo na onkološkom odjelu Dječje bolnice u Klaićevoj ulici?
Borba za život
Alojzije nije bio nervozan dok ju je čekao da dođe, samo uzbuđen. Nisu se vidjeli punih godinu dana. Nakon oporavka, on se vratio doma, u Pakrac. Ipak, udaljenost ni vrijeme koji su prošli nisu prekinuli nit koja ih je povezivala - nit koja se upostavila u beskrajnim danima koje su proveli u bolnici, boreći se za život. Dok ju je čekao, pitao se koliko se njegova prijateljica promijenila u tih godinu dana koliko se nisu vidjeli. Alojzije je dočekao svoju prijateljicu Lanu. Poklonio joj je cvijeće. Proveli su dan razgovarajući, a njihove majke jedna su drugoj ispričale što se sve događalo u tih godinu dana. Rastali su se uz obećanje da neće dopustiti da toliko dugo protekne do idućeg susreta. Taj djelić jedne velike priče - o hrabrosti dvoje mališana i njihovih obitelji - ovih je dana dirnuo srca onih koji su ga vidjeli na društvenim mrežama. pokazati ljubav Prizor dječaka koji sjedi na tramvajskoj stanici i čeka prijateljicu, držeći u ruci buket cvijeća, mnogima je pokazao kako su ljudi još u stanju jedni za druge učiniti male stvari, pokazati im ljubav u trenucima kad je to potrebno.
No, ono što je druge dirnula je priča iza slike: slika hrabre djece koja su se upoznala u trenutku kad su se borila za svoj život, ali se ni u trenutku kad je opasnost prošla nisu zaboravili.
