Živimo u vremenu u kojem čovjek nikada nije imao više mogućnosti upoznati Boga, a istodobno se čini da Mu nikada nije bilo teže otvoriti svoje srce, ne zato što su crkve zatvorene, ne zato što je Sveto pismo zabranjeno niti zato što netko progoni vjeru, nego zato što je čovjekova pozornost postala najvrjednija roba suvremenoga svijeta i zato što se za nju svakoga dana vodi nevidljiva borba u kojoj često ni ne primjećujemo da smo sudionici.
Jedan intrigantan odlomak iz Katekizma Katoličke Crkve koji me često potiče na razmišljanje nalazi se u točki #675:
Kako ostati čvrst da ne padnemo kada budemo napastovani! Sjetimo se i Isusovih riječi učenicima u Getsemaniju: „Molite da ne padnete u napast!“ (Lk 22,40). Tako nam molitva pomaže da budemo oslobođeni od napasti. Ako molimo, ne ćemo pasti u napast. Isus nas ovdje uči konkretno moliti da ne padnemo u napast. Mogli bismo reći da naša molitva zapravo glasi: Oče, molimo te da ne budemo uvedeni u kušnju u kojoj bismo se mogli od tebe odijeliti!
Ima trenutaka kad nam se čini da je u životu nešto nemoguće.
Sotona uistinu svakodnevno vreba na koji bi nas način napao.
Dvadeset misli kao pomoć u kušnjama
Adam i Eva su imali svoje vlastito prebivalište, svoj vlastiti svijet, živjeli su u raju, pa ipak, htjeli su više.
U Bibliji piše: A od mladenačkih strasti bježi!
Moj sinko, ako se odlučiš služiti Gospodinu, pripremi se na kušnje.
U današnjem svijetu nalazimo se pred brojnim iskušenjima.