Već nam je svima poznato da je prosinac jedan od najljepših mjeseci u cijeloj kalendarskoj godini jer je to mjesec darivanja, zajedništva, obiteljskih druženja, ljubavi, mnogih lijepih uspomena…
Neka ovo božićno ozračje bude u znaku ljubavi i dobrih djela.
Običaj je kod katolika u jednom dijelu svijeta, tako i kod nas da se na Božić na stolu i drugdje po kući postave posude s iznicalom pšenicom.
Koliko još čuda čekaju ispunjenje:
Nekako imamo dojam da se pravi smisao Božića izgubio u svoj trci, kupovini poklona i raznoraznih događaja, koja baš i nemaju neke veze s pravim smislom Božića.
Božić nam je sve bliže. Stoga smo radosni. Liturgija nas poziva svjedočiti za Boga koji dolazi. Svjedoci su radosni ljudi.
Zelena stabla i grane (zimi) još su od pretkršćanskih vremena jamac nade da će se priroda probuditi, a sunčevo svjetlo opet zagospodariti.
Gospa nam u svojim porukama želi pomoći da doživimo Božić kao milostan susret s Kristom koji se želi roditi u našim srcima.
Psihoterapeut Paul Watzlawick na pristupačan način opisuje kako ljudi sami sebi otežavaju život, sami sebi oduzimaju životnu radost, kako su nerijetko pravi majstori u tome da sami sebe unesreće.
Ovih je dana iz tiska izišao novi broj revije Svjetlo riječi sa središnjom temom Božića i naslovom „Bog i povijest”.
Ide Božić...
- Ajmo, žene, na miru se ispripovidat. Sutra je ispovid, Božić će, valja se malo popravit...
Živimo u vrijeme ludila na globalnoj razini, straha, manipulacije, zatvaramo se u sebe… I ovo vrijeme zime, tmurnih i kratkih dana kada sva priroda kao da umire podsjeća nas na kraj.
Prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela.
Razmišljate li već što svojoj djeci darovati za božićne blagdane? Pročitajte što je učinila jedna majka 1993.godine u Splitu.