Sv. Anicet vršio je službu rimskoga biskupa od 154./155.-166. godine. Potječe iz sirijskoga grada Emese.
Sv. Bernardica Soubirous (1844.-1879.) rođena je u Lourdesu, najstarija je od šestero djece obitelji Soubirous.
Bl. Damjan de Veuster (1840.-1889.) apostol je gubavaca.
Sv. Benedikt Josip Labre rodio se 1748. godine u francuskom mjestu Amettes, kao prvo od petnaestero djece skromnih roditelja.
Sv. Ida Bulonjska (1040.–1113.) rođena je 1040. godine.
Sv. Julije I. upravljao je Crkvom kao rimski biskup od 337.-352. godine.
Sv. Stanislav (1030.-1097.) rođen je 1030. godine, dakle u doba kada su Poljaci tek primili kršćanstvo.
Sv. Mihael de Sanctis (1591.-1625.) rođen je 1591. godine nedaleko Barcelone, dakle u Kataloniji.
Sv. Marija Kleofina je očevidac Isusove smrti i uskrsnuća sv. Ivan piše: "Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena." (Iv 19, 25).
Zahvaljujući sv. Jeronimu imamo o sv. Dioniziju nekoliko podataka. Bio je biskup u Korintu krajem 2. stoljeća.
Tko je makar jednu godinu proveo u školi odgajajući i obrazujući djecu, taj će znati koliko je strpljivosti, mirnoće, snage i ljubavi moralo počivati u sv. Ivanu de la Salle koji je na tim poslovima proživio čak četrdeset ljeta.
Sv. Celestin I. jedno je vrijeme živio u Milanu i poznavao se sa sv. Ambrozijem. Bio je đakon pape Inocenta I., vrlo poštovan i cijenjen, te je 422. godine izabran jednodušno za papu.
Sv. Vinko Ferrer (1350.–1419.) rodio se 1350. u Valenciji kao sin gradskog bilježnika.
Sv. Izidor Seviljski (556.–636.) sin je uglednoga časnika i visokog činovnika koji je bio u službi gotskoga kralja.
Sveti Rikard jedan je od onih brojnih svetaca čije je poslanje, iako potpuno utemeljeno u Evanđelju, od zemaljskih vlasti bilo gledano kao »crkveno miješanje u politiku«.
Sv. Franjo Paulski (1416.–1507.) rođen je 1416. godine u mjestu Paula u Kalabiji (Italija).