Sv. Hugo (1052.–1132.) vrlo je mlad postao biskup u Grenoblu (1080.) namjesto jednog biskupa koji se simonijom dokopao biskupske časti.
Sv. Gvido iz Pompose rođen je blizu Ravene u drugoj polovici 10. st.
»Radimo i šutimo!« – ostalo je zapisano na grobu sv. Leonarda Murialda, talijanskoga sveca koji se tih riječi držao doslovno do zadnjeg trenutka života.
Sv. Bertold rodom je iz mjesta Salignac u jugozapadnoj Francuskoj. Živio je kao pustinjak u 12. st. na gori Karmel u Palestini.
Sv. Siksto III. ( 432.- 440.) naslijedio je Celestina I. na stolici Petrovih nasljednika. Po rodu je Rimljanin, postao je svećenik te rimski biskup.
Sv. Rupert je živio na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće. Potječe iz jedne plemićke franačke obitelji.
Sv. Montan i Maksima srijemski su mučenici o kojima imamo malo podataka.
Sv. Katarina Švedska (1331.-1381.) kćerka je sv. Brigite, zaštitnice Europe. Sa svojim suprugom je živjela u potpunoj uzdržljivosti.
Sv. Turibije Mongrovejski ( 1538.-1606.) rodio se u Villagueidi u biskupiji Oviedo.
Sv. Benvenut iz Ankone rođen je u Ankoni 1188. godine.
Sv. Serapion Thmujski u mladosti se sa svojim prijateljem Amounom povukao u egipatsku pustinju te postao jedan od najpoznatijih učenika sv. Antuna Pustinjaka.
Sv. Narcis je bio biskup u Geroni u Kataloniji. Za vrijeme progona kršćana za cara Dioklecijana Narcis je sa svojim đakonom Freliksom prebjegao u Ausburg u Njemačkoj.
Sv. Josip neposredno je povezan s Gospodinom Isusom Kristom: njegovim začećem, rađanjem i djetinjstvom.
Sv. Salvator d' Horta (1520.-1567.) rodio se u siromašnoj obitelji u Španjolskoj.
Životopis sv. Patrika, uzbudljiv poput romana, prepun je zanimljivosti počevši s tom da taj, najveći irski svetac -uopće nije bio Irac! No, i to je samo dokaz više da su putovi do svetosti što ih Bog pripravlja čovjeku sasvim osobni, nepredvidljivi, a mnogima i nevidljivi.
Sv. Herbert (Heribert) rodio se u Wormsu 97. godine.