Guilherme: Bog mi je najvažniji u životu, sviram violinu u crkvi, a za Dinamo sam čuo i u Brazilu

Brzina mi je najveća vrlina, zbog toga sam dobar napadač.

U privatnom sam životu miran i skroman, ne izlazim previše, draže mi je provesti večer s obitelji – rekao nam je Guilherme s kojim smo razgovarali uz pomoć prevoditeljice Eve Mandić, studentice 5. godine portugalskog i engleskog jezika na zagrebačkom Filozofskom fakultetuTko je Marcos Guilherme (21), novi Dinamov nogometaš, koji bi plavima trebao pomoći da obrane naslov prvaka? Napadač, najbolje se snalazi na bočnim pozicijama, dešnjak je, krasi ga silna brzina, o čemu govori i nadimak kojeg je imao u Brazilu – “munja”! Već četiri godine igra prvoligaški nogomet, nastupio je za mladu selekciju Brazila (do 20 godina).

Što biste istaknuli kao svoju vrline, igračke i osobne?

– Brzina mi je najveća vrlina, zbog toga sam dobar napadač. U privatnom sam životu miran i skroman, ne izlazim previše, draže mi je provesti večer s obitelji – rekao nam je Guilherme s kojim smo razgovarali uz pomoć prevoditeljice Eve Mandić, studentice 5. godine portugalskog i engleskog jezika na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

A mane?

– U svakoj utakmici želim biti što bolji, pa nekad to ne ispadne dobro, gdjekad mi nedostaje mirnoće.

Mane u osobnom smislu?

– Ne znam, pokušavam iz dana u dan biti što bolji čovjek...

Jeste li trenutačno zreliji kao nogometaš ili kao osoba?

– Jedno je povezano s drugim. Gledajte, sad ću prvi put živjeti sam, daleko od kuće i obitelji. A to nije u početku lako i trebat će mi vremena za privikavanje na takav način života. Isto kao što će mi trebati vremena da se priviknem na europski način igranja nogometa.

Na život u Zagrebu još se privikava, grad mu se na prvi pogled svidio, Zagrepčani su ga oduševili pristupačnošću. Sviđa mu se hrvatska hrana, iako mu zasad najviše nedostaje – brazilski grah...

Ulaže u nekretnine

– Obožavam grah, u Brazilu sam ga jeo gotovo svakoga dana.

Guilherme se, zanimljivo, ne žali na zagrebačku hladnoću...

– Odrastao sam u Itarareu, gradiću s 50.000 stanovnika kraj São Paula, ali smo preselili u obližnji grad Curitibu, tamo mi i sad obitelj živi. A u toj je Curitibi vrijeme znatno lošije nego u Zagrebu, tako da nisam šokiran ovom niskom temperaturom.

S pet godina se zaljubio u nogomet.

– Svaki sam trenutak provodio s loptom. Osim što me držala ljubav prema lopti, želio sam napraviti sve da financijski što ranije pomognem obitelji. Naime, živjeli smo skromno, nismo, istina, bili u faveli, mogli smo se svrstati u srednji sloj. Majka mi je profesorica, otac policajac, imam brata i sestru, najmlađe sam dijete u obitelji.

Kako ste se uopće odlučili na dolazak u Dinamo?

– Oduvijek mi je san bio igrati u Europi! I kad sam dobio Dinamov poziv, nisam ni sekunde razmišljao, odmah sam prihvatio ponudu. Nije mi novac uopće bio važan, želio sam doći u Europu kako bih napravio veliku igračku karijeru.

Jeste li prije potpisa za Dinamo ikada čuli za maksimirski klub?

– Da, znam da su ovdje igrali Sammir i Eduardo, o njima se u Brazilu dosta govorilo i pisalo – kaže Guilherme, koji je postao 12. Brazilac u Dinamu.

Jeste li prije dolaska poznavali Sammira i Eduarda, dvojicu svakako najpoznatijih Brazilaca koji su igrali u Dinamu?

– Sammir je igrao u mom klubu, Atletico Paranaenseu, ali ja sam došao nakon njegova odlaska u Dinamo. Sad smo se upoznali, na pripremama u Turskoj, sjajan je dečko, pomaže mi da se što brže priviknem na novu sredinu. Njegovi potezi na treninzima su fenomenalni...

Hoće li vam obitelj doći u Zagreb?

– Nadam se da hoće. Ali, neće dugo ostati, budući da im neću moći posvetiti previše vremena, jer se moram usredotočiti na igranje nogometa.

Imate li djevojku?

– Oženjen sam, imam suprugu i sina, koji će uskoro navršiti prvu godinu! Supruga i sin žive s njezinim roditeljima također u Curitibi, tako da moji roditelji često viđaju snahu i unuka. Sin mi je najveći motiv u karijeri, želim mu omogućiti što bolji život, želim da ima sve ono što ja nisam imao kao dijete odrastajući u Brazilu.

Što vam je najvažnije u životu?

– Bog i religija, vrlo sam religiozan, pripadnik sam Evangeličke (luteranske) crkve. Na drugom mi je mjestu obitelj i sve obiteljske vrijednosti, a na trećem je mjesto moj posao, nogomet...

Čega se najviše plašite?

– Da ne razočaram ljude u poslu kojim se bavim! Ponekad osjetim strah od tog razočaranja i neuspjeha, od pomisli da neću ostvariti svoje snove...

Što vam znači novac?

– Nikad nisam bio posebno vezan za novac, ali predobro znam da je to sredstvo kojim mogu osigurati bolji život obitelji i sebi.

Volite li skupe stvari? Vidimo da imate pozlaćeni sat, zlatnu naušnicu...

– Ne patim na skupocjene automobile ili nešto slično. Većinu novca kojeg sam dosad zaradio uložio sam u nekretnine u Curitibi.

Jeste li dosad već zaradili prvi milijun dolara?

– Pa... Zbraja li se i ovaj ugovor s Dinamom, onda se može reći da jesam!

Imate li hobi?

– Volim otići u restoran i u kino pogledati dobar film. Najdraži mi je film “Facing the Giants” (hrvatski je prijevod “Vjerom do pobjede”, op. a.), a u slobodno sam vrijeme u Brazilu često – svirao violinu! Nisam je, na žalost, donio u Zagreb, ali uskoro ću je nabaviti, jer volim svirati.

Slušam brazilski folk

Jeste li svirali u nekom orkestru i kako ste uopće naučili svirati violinu?

– Gledao sam neke koncerte na videu, pa sam tako naučio i svirati, samouk sam! Svirao sam i u crkvi...

Kakvu glazbu slušate? Klasičnu, ili...?

– Svašta pomalo, iako najviše volim brazilsku folk-muziku.

Volite li sambu, karneval...

– Ne! Nije to moj način života. To je za mene previše ludo, na karnevalima se događa previše pogrešnih stvari...

Protiv koga Atletico Paranaense igra najveći derbi u brazilskom prvenstvu?

– Protiv Curitibe! To su utakmice o kojima se danima priča...

A znate li tko je Dinamov najveći suparnik u Prvoj HNL?

– Rijeka, tako su mi rekli...

A koji je Dinamov najveći derbi?

– Rijeka? Ne? Ah, da, Hajduk, Hajduk!

S koliko biste postignutih golova bili zadovoljni u dolazećih 16 proljetnih utakmica?

– Ne mogu vam reći nekakvu brojku, ali pokušat ću zabiti gol na svakoj utakmici!

Tko vam je igrački uzor?

– Moram li izdvojiti jednoga, onda ću se odlučiti za Lucasa Mouru, napadača PSG-a, želio bih igrati kao on!

Pele ili Maradona?

– Pele! Pele je nogometni kralj, k tome je i Brazilac!

Messi ili Neymar?

– Hm... Messi, Neymar mora još dosta toga napraviti da bi došao na Messijevu razinu – kaže Guilherme, koji će na leđima imati broj 95.

Označeno u